Vrijeme čitanja članka: 4 minute

Sjećam se svojih studentskih dana, kada sam zbog previše popijene kave i neprospavanih noći imala probleme sa želucem. U jutro, natašte, imala sam žgaravicu i mučninu, a nakon što sam se poslije podne vratila s fakulteta, bolove u žličici i gornjem dijelu trbuha.

Pojela bih neku suhu hranu, kao na primjer suhi kruh, popila čašu vode, i bol bi se smanjila. Smanjivanjem kave i odmaranjem, tegobe su s vremenom prestale same. Tada sam možda imala neki blaži gastritis, ali nisam ga liječila lijekovima. Scenarij koji je poznat mnogima od vas – stresom izazvani bolovi u želucu.

Što je gastritis, koji su mu sve uzroci i kako se liječi?

GASTRITIS je upala sluznice želuca. Radi se o histološkoj dijagnozi. Najčešći uzrok je infekcija gram-negativnom bakterijom Helicobacter pylori. Uzrok može biti i autoimuni (npr. perniciozna anemija). Gastropatija je oštećenje sluznice želuca bez popratne upale u sluznici, a posljedica je različitih iritansa (nesteroidnih antiinflamatornih lijekova, odnosno NSAID-a, alkohola, refluksa žuči, pušenja) ili poremećaja cirkulacije (ishemija, kongestija).

Akutni i kronični gastritis

Akutni gastritis je prolaznog karaktera, a karakteriziraju ga bol u žličici, želucu, odnosno gornjem dijelu trbuha (epigastrična bol), mučnina i povraćanje – dispepsija, nadutost, ali može biti i asimptomatski. U sluznici se nalaze polimorfonuklearni leukociti (neutrofili – granulociti).

Kronični gastritis karakterizira infiltracija mononukleara u sluznici želuca (limfociti,, plazma- stanice, makrofagi).

Neliječeni gastritis se nadovezuje s peptičkom ulkusnom bolesti (ulkus – hrvatska riječ je vrijed, čir, grizlica). Peptički ulkus je oštećenje gastrične i duodenalne (dvanaesnik) sluznice, koje nastaje prevladavanjem agresivnih luminalnih faktora (želučane kiseline HCl-a i pepsina) nad obrambenim faktorima sluznice. Defekti sluznice, koji se nalaze u gastritisu (erozije, sitna točkasta krvarenja, subepitelijalno krvarenje), prodiru dublje u sluznicu stjenke želuca, muscluaris mucosae, i veličine su preko 5 mm.

Komplikacije ulkusa su krvarenje iz gornjeg dijela probavnog sustava (želuca, dvanaesnika, početnog dijela tankog crijeva), koje se manifestira povraćanjem krvi, odnosno hematemezom, ili pojavom krvi u stolici (okultno krvarenje u stolici, ili vidljivo krvarenje u stolici, melena – stolica crne boje i neugodnog mirisa). Komplikacija peptičkog ulkusa je penetracija kroz stjenku želuca u mišićni dio stjenke, odnosno perforacija cijele stijenke sluznice. Dijagnoza gastritisa i peptičke ulkusne bolesti se postavlja endoskopski – ezofagogastroduodeno-skopijom (invazivnom pretragom u kojoj pacijent mora “progutati” cijev aparata, što izaziva nelagodu).

Postoje 3 tipa gastritisa: 

1. erozivni gastritis, gastropatija,
2. neerozivni, nespecifični gastritis,
3. specifični tipovi gastritisa (koji neće biti tema ovog članka).

Erozivni gastritis, gastropatija – uzroci i simptomi

Uzroci su različiti lijekovi (NSAID – acetilsalicilna kiselina, ibuprofen, diklofenak), alkohol, stres, stres uzrokovan nekom težom bolesti (zatajenje više organa, jetre, bubrega, šok, infektivno stanje sepsa, zračenje, traume, oštećenje središnjeg živčanog sustava, itd.),  portalna hipertenzija.

Simptomi erozivnog gastritisa su epigastrična bol, nedostatak apetita, anoreksija, mučnina, povraćanje, nadutost. Može se prezentirati hematemezom i melenom. U laboratorijskim nalazima uočavamo, slabokrvnost, odnosno anemiju, nedostatak željeza u krvi – sideropenijska anemija. STRES gastritis – stresni defekti sluznice, erozije, subepitelijalna krvarenja, mogu se razviti u teško bolesnih pacijenata unutar 72 sata od početka hospitalizacije. Uzrokuju krvarenje iz gornjeg dijela probavnog sustava, ali smrt je rijetka.

NSAID gastritis – prema kliničkim studijama, 25-50% pacijenata koji uzimaju NSAID ima gastritis, a 10-20% ulkuse želuca ili dvanaesnika. Neki pacijenti mogu osjetiti olakšanje od tegoba ako prestanu uzeti navedene lijekove, smanje dozu ili ako ga uzimaju uz obrok. Prema smjernicama, pacijenti koji ne mogu bez NSAID-a kontrolirati bol, trebaju ih uzimati uz IPP-e.

ALKOHOLNI gastritis – javlja se uz veće količine popijenog alkohola

PORTALNA gastropatija – zatajenje jetre dovodi do porasta tlaka u venskom, portalnom sustavu jetre, koje se širi na venski sustav želuca, dvanaesnika, jednjaka, slezene, bubrega, crijeva te dovodi do pojava varikoznih vena i kongestije sluznice.

Neerozivni, nespecifični gastritis – uzroci i simptomi

Uzrok je bakterija Helicobacter pylori. Invadira želudac ispod sloja sluzi, uz epitel sluznice. Prenosi se feko-oralno (putem sline, npr. poljupcem od majke na dijete). Prevalencija u razvijenim zemljama pada, < 10% ispod 30. godine života do 50% iznad 60. godine života. Prevalencija je veća u nebjelačkim rasama i kod imigranata, raste u zemljama u razvoju i obrnuto je proporcionalna sa socioekonomskim statusom. 1

5% inficiranih pacijenata ima dominantnu upalu u antrumu želuca (donji dio želuca), dok je tijelo (corpus) želuca pošteđeno. U ovom tipu je veći rizik od peptičkih ulkusa, posebno duodenalnih. Manji dio inficiranih ima upalu sluznice u tijelu želuca, koja dovodi do destrukcije žljezdanog epitela, atrofije sluznice, smanjenje sekrecije HCl-a, intestinalne metaplazije (zamjene želučanog, mucinoznog, glandularnog epitela epitelom crijeva sa vrčastim stanicama) i većeg rizika od gastričnih ulkusa. Kronična infekcija Helicobacterom dolazi do razvoja čireva u 10% pacijenata, raka želuca 0.1-3%, odnosno limfoma želuca (MALT – mucosa associated lymphoma tissue).

Testovi za otkrivanje Helicobacter pylori dijele se na neinvazivne i invazivne. Neinvazivni su: serologija – manje precizna nego drugi testovi 80% analiza stolice na antigen H. pylori, 13C brzi urea izdisajni test (senzitivnost i specifičnost >95%)

Invazivni test je biopsija sluznice želuca na H.pylori koji se izvodi ako pacijenti krvare iz gornjeg dijela probavnog sustava, ili one koji su nedavno uzeli IPP i antibiotike. Prije pretraga na Helicobacter pylori potrebno je isključiti IPP 7 do 14 dana, a antibiotike barem 28 dana. PERNICIOZNA ANEMIJA – autoimuni poremećaj koji dovodi do atrofičnog gastritisa, zahvaća žljezdani epitel u fundusu (gornjem dijelu želuca), dolazi do smanjenog lučenja HCl-a, smanjenje sekrecije unutrašnjeg faktora potrebnog za apsorpciju vitamina B12 iz hrane.

I još nešto malo o peptičkoj ulkusnoj bolesti. Peptički ulkusi su 5 puta češći u dvanaesniku. Ulkusi su češći u muškog spola, nego ženskog u omjeru 1.3: 1. Češći su u pušača i uz NSAID. Alkohol, prehrambeni faktori i stres se ne čini da izazivaju ulkusnu bolest. NSAID izazivaju više gastrične ulkuse. Na temelju anamnestičkih podataka ne možemo precizno razlikovati radi li se u pacijenata o gastričnom ili duodenalnom ulkusu. Dvije trećine duodenalnih i jedna trećina gastričnih ulkusa manifestira se epigastričnim bolovima za vrijeme noći. Biopsijom ulkusa mora se dokazati dobroćudnost ili malignost ulkusa.                    

Liječenje gastritisa i peptične ulkusne bolesti

Za liječenje gastritisa i peptične ulkusne bolesti koriste se:

1. antisekretorni lijekovi (smanjuju lučenje HCL-a): inhibitori H2 -receptora – cimetidin, ranitidin, famotidin, inhibitori protonske pumpe (IPP) – omeprazol, pantoprazol, esomeprazol, lansoprazol, rabeprazol
2. lijekovi koji jačaju mukozne obrambene faktore: bizmut, misoprostol (analog prostaglandina koji stimulira sluz i sekreciju bikarbonata), antacidi (puferiraju HCL, nisu prva linija liječenja ulkusa)
3. eradikacija Helicobacter pylori (IPP, antibiotici, bizmut – npr. tzv. trojna terapija kao prva linija liječenja)
4. ulkusna dijeta – izbjegavati citruse, masnu hranu, tjesteninu, punomasno mlijeko i mliječne proizvode, svježi kravlji sir, kavu, čokoladu, gazirane sokove, čaj s visokim udjelom teina (crni, indijski čaj), itd.