Lyme boreliosis (lajmska bolest ili Lyme borelioza) je bakterijska infekcija koja se može prenijeti na čovjeka ubodom zaraženog krpelja.
Bolest je nazvana po gradiću Lymu u Sjedinjenim Američkim Državama gdje je prvi put otkrivena među djecom sa simptomima juvenilnog reumatoidnog artritisa.
Bolest je uzrokovana bakterijom iz roda spiroheta Borreliom burgdorferi. Glavni rezervoar bakterije su šumske životinje, razne vrste mišolikih sisavaca, puh, ptice i krpelji, a prenosi se ubodom zaraženog krpelja.
Za razliku od krpeljnog meningoencefalitisa koji je ograničen na uska prirodna žarišta, lajmska bolest se može naći u svim dijelovima Hrvatske sjeverno od 45° sjeverne geografske širine. Dok je KME rezerviran za prirodna staništa, krpelji zaraženi bakterijom koja uzrokuje Lyme boreliozu mogu se naći i u gradskim područjima.
Bolest zahvaća više organskih sustava: kožu, zglobove, srce i živčani sustav, a za prijenos uzročnika potrebno je više sati (24 sata), radi toga što se bakterije koje žive u njemu ne razvijaju dok nema dotoka svježe krvi. Kada krpelj počne sisati krv, tada se i bakterije počnu razmnožavati. Kritična količina bakterija koja može zaraziti čovjeka nastaje 24 sata nakon što se krpelj uhvatio na domaćina. Nema dodatne opasnosti od zaraze ako glavica krpelja ostane u koži jer je glavni izvor bakterija sadržaj probavnog sustava krpelja iz koje izbacuje bakterije u ljudsko tijelo. Od uboda krpelja do pojave prvih simptoma bolesti protekne 2-3 tjedna.
Bolest ima tri stadija:
I stadij bolesti očituje se pojavom migrirajućeg eritema na koži (Erythema migrans) – crvenilom kože na mjestu uboda krpelja koje seširi u obliku koncentričnih krugova, a u sredini lagano blijedi (tzv.volovsko oko). Pojava crvenila praćena je svrbežom, bolovima i pečenjem, a katkada i općim znakovima infekcije: povišenom temperaturom, glavoboljom, malaksalošću, bolovima u mišićima i povećanim limfnim čvorovima.
II stadij bolesti nastupa ako se prva faza bolesti ne liječi, tada može doći do širenja borelija krvlju u druge organe (zglobove, srce i živčani sustav) s posljedičnim upalnim promjenama. U visokom postotku pojavljuju se znakovi meningitisa, miokarditisa i neurološke komplikacije sa progresivnom spastičnom paralizom.
III stadij javlja se nakon više mjeseci ili godina s simptomima artritisa na jednom ili više zglobova. Zglob je otečen, bolan i smanjene funkcije uslijed teških degenerativnih promjena s gubitkom zglobne hrskavice.
Liječenje se provodi antibioticima, koje je u prvoj fazi bolesti uspješno, dok je učinak terapije u kasnijim stadijima bolesti nešto slabiji, osobito kod artritisa i artrotičkih promjena na zglobovima.
Erlihioza
Erlihioza je zarazna bolest prvi put opisana 1987. godine godine, a uzrokovana je bakterijom iz roda Erlichia. Uzrokuje bolest kod ljudi i kod životinja (pas). Humane erlihoze samo su dio velike skupine erlihioza u veterinarskoj medicini. Ovisno o vrsti stanica u kojima bakterija parazitira poznata su dva oblika humane erlihioze: humana monocitna i humana granulocitna erlihioza. Većina humanih erlihioza javlja se u mnogim područjima SAD-a i zemljama Dalekog Istoka (Japan, Malezija). Posljednjih godina opisane su humane erlihioze i u nekoliko eurposkih država, u susjednoj Sloveniji i u Hrvatskoj (okolica Koprivnice). Najčešće se javlja u ljetnim mjesecima i u ruralnim sredinama. Klinička slika prezentirana je različitim simptomima od blagog do teškog multisistemnog oboljenja. Nakon 7-10 dana od uboda krpelja očituje se nespecifičnim simptomima infekcije: povišenom temperaturom, glavoboljom, malaksalošću, bolovima u mišićima i zglobovima, mučninom, povraćanjem i sitnim, točkastim, ružičastim osipom koji je češći kod djece.
U težim slučajevima može doći do upale središnjeg živčanog sustava, oštećenja bubrega i poremećaja disanja. Uspješno se liječi antibioticima.
Kako spriječiti ubod krpelja?
Svim ljubiteljima prirode koji profesionalno ili rekreativno borave u prirodi preporuča se :
• nošenje prikladne odjeće i obuće tijekom boravka u prirodi – dugi rukavi i nogavice, zatvorena obuća,
• prilikom odlaska u prirodu umjesto vunene i flanelske odjeće, nositi odjeću od glatkih materijala i svijetlih boja jer se na njoj krpelj lakše uočava i teže prihvaća,
• izbjegavanje hodanja kroz grmlje, provlačenje kroz gustiš i odlaganje odjeće na grmlju ili travi,
• hodanje po obilježenim i utabanim stazama,
• upotreba repelanata na bazi permetrina u obliku raspršivača po koži i odjeći,
• povremeno za vrijeme izleta, osobito djeci pregledati cijelo tijelo kako bi na vrijeme uklonili krpelja,
• po povratku iz prirode skinuti svu odjeću, oprati je ili dobro protresti, te pregledati cijelo tijelo. Tijekom pregledavanja tijela posebno obratiti pažnju na rubna područja vlasišta (iza uha, zatiljak i vrat), pazuhe, prepone, donji dio trbuha i oko pupka, te područje iza koljena.
Kako ukloniti krpelja?
• krpelja je najbolje ukloniti uz pomoć kozmetičke pincete,
• pincetu je potrebno prethodno dezinficirati alkoholom ili vršak pincete opaliti plamenom,
• uhvatiti krpelja što bliže glavi, da se izbjegne gnječenje zatka. Lagani, smireni pokreti lijevo-desno dovoljni su da se krpelj otpusti, nakon čega ga se lagano izvuče van,
• ako prilikom vađenja u koži ostane glavica krpelja, sterilnom iglom se lako može izvaditi. Zaostalo rilce u koži ne povećava mogućnost zaraze,
• ne preporuča se premazivanje krpelja alkoholom, uljima ili insekticidima. Mažući ga alkoholom ili benzinom krpelj se opušta, ali i ispušta sadržaj utrobe u kožu domaćina i tako povećava mogućnost zaraze,
• nakon što se krpelj odstrani, mjesto uboda premazati antiseptikom.
Cijepljenje protiv krpeljnog meningoencefalitisa
Krpeljni meningoencefalitis može se učinkovito spriječiti cijepljenjem. Cijepljenje se preporuča osobama koje profesionalno i rekreativno više borave u prirodi i to samo u područjima gdje ima krpeljnog meningoencefalitisa. Treba naglasiti da se ne cijepi nakon uboda krpelja i da cijepivo štiti samo od virusnog krpeljnog meningoencefalitisa, a ne od drugih bolesti koje prenose krpelji niti od drugih meningitisa. Za Lyme boreliozu trenutno nema mogućnosti zaštite cijepljenjem, no u prvoj fazi bolesti kod pojave crvenila na koži ova se bolest uspješno liječiti antibioticima.
Cijepljenje protiv krpeljnog meningoencefalitisa vrši se sa tri doze cjepiva, prema slijedećoj shemi:
1. doza – 0. dan,
2. doza – 1-3 mjeseca nakon 1. doze,
3. doza – 9-12 mjeseci nakon 2. doze.
Cijepljenje je najbolje započeti u zimskim mjesecima kako bi se postigla dovoljna zaštita. Cjepivo se primjenjuje intramuskularno u području nadlaktice, a docjepljivanje se vrši jednom dozom cjepiva svakih 3-5 godina.
23.12.2015
