Šećerna bolest nastaje kao posljedica apsolutnog ili relativnog manjka inzulina zbog čega dolazi do porasta glukoze u krvi ( hiperglikemije). Inzulin je hormon kojeg luči gušterača, a koji omogućava ulazak glukoze iz krvi u stanice različitih tkiva.
Šećerna bolest nastaje kao posljedica apsolutnog ili relativnog manjka inzulina zbog čega dolazi do porasta glukoze u krvi ( hiperglikemije). Inzulin je hormon kojeg luči gušterača, a koji omogućava ulazak glukoze iz krvi u stanice različitih tkiva.
Postoje dva tipa šećerne bolesti:
- Inzulin- ovisni tip ( tip I)
- Inzulin- neovisni tip ( tip II)
Šećerna bolest ovisna o inzulinu nastaje zbog autoimunih procesa koji razaraju stanice gušterače koje luče inzulin. Karakteriziraju je simptomi poput obilnog mokrenja, pojačane žeđi, pojačanog apetita te gubitka na tjelesnoj težini. Pretežno se pojavljuje u mlađih osoba, ali je pojava moguća u svim životnim dobima.
Inzulin- neovisni oblik bolesti nastaje zbog poremećaja u lučenju inzulina i rezistenciji perifernih tkiva na učinak inzulina. Obično se javlja kod pretilih ili osoba s normalnom tjelesnom težinom, uglavnom nakon 50. godine života. U osoba s ovim oblikom bolesti smetnje mogu i izostati, katkada prvi znak može biti hipoglikemija. Također prvi znak može biti tek otkrivena kasna komplikacija šećerne bolesti.
Komplikacije šećerne bolest mogu biti akutne i kronične. Najčešće akutne komplikacije su dijabetička ketoacidoza i koma, hiperosmolarno neketotično stanje i koma te hipoglikemijska kriza i koma. Dijabetička ketoacidoza javlja se kod osoba s tipom I, u početku se javljaju simptomi tipični za hiperglikemiju kao što su učestalo mokrenje, žeđ, umor, mogu se pojaviti mučnina, povraćanje i bol u trbuhu. Karakterističan je zadah na aceton. Ako takvo stanje potraje može doći do težeg poremećaja funkcije disanja, srčane funkcije i poremećaja svijesti. Hiperosmolarno stanje i koma javljaju se kod bolesti tipa II. Simptomi su slični prethodnom stanju, ali nema zadaha na aceton. Hipoglikemijska kriza najčešća je komplikacija šećerne bolesti. Uzroci mogu biti neprilagođena doza inzulina, nepridržavanje uputa o dijabetičkoj dijeti, pretjerana tjelesna aktivnost, itd. Simptomi koji se pri tome mogu javiti su znojenje, drhtavica, nemir, glad, mučnina, bljedilo, tahikardija, ali i smetenost, poremećaj svijesti, vrtoglavica, glavobolja, umor, smetnje govora, poremećen vid, itd.
Kronične komplikacije mogu biti dijabetička retinopatija ( oštećenje mrežnice oka), dijabetička nefropatija ( oštećenje bubrežne funkcije), dijabetička neuropatija ( oštećenje živčanog sustava), dijabetičko stopalo ( ulkusi koji mogu dovesti do infekcije i gangrene), ateroskleroza i dijabetička gastroenteropatija ( poremećaj probavnog sustava).
Liječenje šećerne bolesti obuhvaća edukaciju osoba sa šećernom bolešću , dijetalnu prehranu, tjelovježbu te, ovisno o tipu bolesti, primjenu inzulina ili oralnih lijekova.
Poseban oblik je gestacijski dijabetes. To je stanje povišene razine glukoze u krvi koja se prvi put pojavljuje tijekom trudnoće, a normalizira se nakon trudnoće. Vrlo je bitno da se adekvatnim liječenjem razina glukoze tijekom trudnoće svede na normalne vrijednosti jer u protivnom može doći do ozbiljnih komplikacija za majku i dijete. Također je važno da kod žena koje i inače boluju od šećerne bolesti, razina glukoze bude dobro izregulirana prije nego zanesu te je potreban pojačan nadzor trudnoće kako bi se moguće komplikacije svele na najmanju moguću mjeru.
23.12.2015
