Žgaravica je osjećaj pečenja iza prsne kosti koji se može širiti prema vratu i grlu. Često se javlja nakon obroka, pri saginjanju ili u ležećem položaju, a može biti praćena kiselim okusom u ustima. Najčešće je povezana s vraćanjem želučanog sadržaja u jednjak, što nazivamo gastroezofagealnim refluksom. Povremeni refluks čest je i ne znači nužno bolest. Kada uzrokuje ponavljane, neugodne simptome koji narušavaju kvalitetu života ili dovede do komplikacija, govorimo o gastroezofagealnoj refluksnoj bolesti, odnosno GERB-u.
Na prijelazu jednjaka u želudac nalazi se donji sfinkter jednjaka, mišićni prsten koji zajedno s ošitom pomaže spriječiti povrat želučanog sadržaja. Ako ta zaštitna barijera slabije djeluje ili se sfinkter opušta kada ne bi trebao, sadržaj se lakše vraća prema jednjaku. Želučana kiselina tada nadražuje sluznicu koja nije jednako zaštićena kao želučana.
Uz žgaravicu je česta regurgitacija, odnosno vraćanje tekućine ili hrane prema grlu i ustima bez povraćanja. Neki bolesnici imaju i dugotrajan kašalj, promuklost ili potrebu za pročišćavanjem grla. Ipak, takvi simptomi imaju brojne moguće uzroke i sami po sebi ne dokazuju refluks. Posebno kada nema tipične žgaravice, potrebno je razmotriti i druge bolesti prije nego što se tegobe pripišu želucu.
Refluksu pogoduju prekomjerna tjelesna masa i povećan pritisak u trbuhu, a tegobe su česte i u trudnoći. Važnu ulogu može imati hijatalna hernija, odnosno pomak dijela želuca kroz otvor ošita prema prsnom košu, koji može oslabiti zaštitnu barijeru. Obilni obroci, kasno jedenje i ležanje neposredno nakon obroka dodatno olakšavaju vraćanje sadržaja. Neki lijekovi također mogu pridonijeti tegobama, pa liječniku treba navesti svu terapiju koja se uzima.
Prehrambeni okidači razlikuju se među ljudima. Nekima smetaju kava, čokolada, alkohol, gazirana pića, rajčica, agrumi ili izrazito masna i začinjena hrana, dok ih drugi dobro podnose. Nema potrebe unaprijed zabraniti sve navedene namirnice. Korisnije je pratiti nakon čega se tegobe doista ponavljaju i zatim ciljano prilagoditi prehranu. Pritom je važno očuvati raznovrsnost obroka i izbjeći nepotrebna ograničenja koja dugoročno otežavaju prehranu.
Jedna od najkorisnijih promjena jest izbjegavanje obroka neposredno prije spavanja. Večeru je korisno završiti najmanje tri sata prije odlaska u krevet, osobito ako se smetnje javljaju noću. Nakon jela bolje je ostati uspravno nego odmah leći. Umjereni obroci obično se lakše podnose od vrlo obilnih, osobito navečer.
Kod noćne žgaravice može pomoći povišenje uzglavlja kreveta ili uporaba klinastog jastuka koji podiže gornji dio trupa. Samo dodavanje nekoliko običnih jastuka pod glavu često nema isti učinak. Spavanje na lijevom boku također može smanjiti noćni refluks. Ove su mjere osobito korisne osobama koje se bude zbog pečenja ili vraćanja sadržaja u grlo.
Kod osoba s viškom kilograma postupno smanjenje tjelesne mase može znatno ublažiti refluksne tegobe. Cilj su održive promjene prehrane i redovita tjelesna aktivnost prilagođena mogućnostima. Prestanak pušenja također je dio preporučenih mjera. Ako alkohol izaziva žgaravicu, njegov unos treba smanjiti ili izbjegavati. Promjene navika ostaju važne i kada se uvedu lijekovi.
Za blage, povremene tegobe mogu pomoći antacidi, koji neutraliziraju kiselinu, ili pripravci s alginatima, koji stvaraju zaštitni sloj na površini želučanog sadržaja. Za učestalije simptome liječnik najčešće propisuje inhibitore protonske pumpe, lijekove koji smanjuju lučenje želučane kiseline i omogućuju cijeljenje upaljene sluznice jednjaka. Većina se uzima 30 minuta prije obroka, najčešće prije doručka kada je propisana jedna dnevna doza. Pravilno vrijeme uzimanja važno je za učinak.
Početno liječenje tipičnih tegoba bez upozoravajućih znakova često traje osam tjedana, nakon čega se procjenjuju rezultat i daljnja potreba za terapijom. Nakon smirivanja simptoma nekim se bolesnicima terapija može smanjiti ili prekinuti, dok je drugima potrebno održavanje najmanjom učinkovitom dozom. Osobe s težom upalom jednjaka mogu trebati dugotrajno liječenje. Takvu terapiju ne treba samoinicijativno ukidati, nego s liječnikom povremeno procijeniti njezinu opravdanost i dozu. Jednako tako, dozu ne treba samostalno povećavati ako tegobe ne prolaze.
Gastroskopija nije potrebna kod svake povremene žgaravice. Kod tipičnih simptoma bez upozoravajućih znakova početno se liječenje često može provesti na temelju razgovora i liječničke procjene. Pregled je važan kada postoje otežano gutanje, krvarenje, gubitak težine ili drugi zabrinjavajući nalazi, kao i kod određenih bolesnika s dugotrajnim tegobama i čimbenicima rizika. Njime se mogu otkriti upala, suženje i druge promjene jednjaka.
Uredna gastroskopija ne isključuje refluksnu bolest jer dio bolesnika nema vidljiva oštećenja sluznice. Kada je dijagnoza nejasna ili liječenje ne daje očekivani rezultat, može se preporučiti mjerenje kiselosti u jednjaku, odnosno pH-metrija, ili pH-impedancija koja prati i vraćanje nekiselog sadržaja. Tako se može procijeniti povezanost epizoda refluksa sa simptomima. Ove pretrage nisu potrebne svim bolesnicima.
Dugotrajan refluks kod dijela bolesnika može uzrokovati upalu jednjaka, krvarenje ili suženje koje otežava prolazak hrane. Moguće je i nastajanje Barrettova jednjaka, promjene sluznice povezane s povećanim rizikom od raka jednjaka. Barrettov jednjak nije rak, a većina osoba s tom promjenom neće razviti zloćudnu bolest. Ako se otkrije, potrebu i razmake kontrola određuje gastroenterolog prema nalazu i riziku.
Refluks se u većine bolesnika može dobro kontrolirati prilagodbom navika i pravilno odabranim liječenjem. Cilj je ublažiti simptome, zaštititi jednjak i omogućiti normalnu prehranu i san. Učestala žgaravica zaslužuje liječničku procjenu, a upozoravajući znakovi i nova bol u prsima zahtijevaju pravodobno postupanje.
20.10.2026
