Iako u svim do sada posjećenim mjestima nismo iskusili onu pravu kaotičnu atmosferu, ona nas je dočekala ulaskom u Fez. Već samim dolaskom, na parkingu od smještaja, okružuje nas popriličan broj lokalaca. Kucaju po vratima, viču, naguravaju se i prepiru tko će nam nositi torbe za doslovno jedan euro. Skoro izbija tuča, nastaje totalni kaos i po prvi put osjećam dozu nesigurnosti na putu.
Smještamo se u prelijepi riad, tradicionalnu marokansku kuću u samoj medini. Maroko ima na tisuće riada i obično se nalaze u blizini tržnica, džamija i drugih povijesnih znamenitosti među tisućama isprepletenih uskih uličica medine. Izvorno su građeni za bogate obitelji, no danas su uglavnom prenamijenjeni za turističke svrhe. Riad inače dolazi od arapske riječi – vrt. Upravo taj nenatkriveni vrt, odnosno dvorište, srce je svakog riada i tu nas dočekuje osoblje koje nas poslužuje čajem od mente. Iako smo riad već iskusili, ovaj je s obzirom na užasno uske i strme stepenice do sada bio najveći izazov. Riadi obično imaju jedan ili više katova, dok su ravni krovovi pretvoreni u terase sa kojih se pruža lijepi pogled na grad.
Ostavivši stvari, presvukavši se i odmorivši, napuštamo riad i krećemo u obilazak medine, najstarije u Sjevernoj Africi. Prolaskom kroz velika orijentalna vrata u obliku potkove nailazimo na prizore sa kojima se do sada još nitko od nas prije nije susreo. Uske ulice prepune su ljudi, smeća, štandova, prometa, mirisa, buke i sve skupa predstavlja jedan ogroman kaos. Toliko se stvari događa oko mene da jednostavno ne stižem pratiti i obraćati pažnju na sve. Dok jednim krajičkom oka uočavam devinu glavu kako visi na kuki, sa drugim gledam lokalca kako ubija živu kokoš. Sve je prepuno voća, povrća, svakakvog mesa i rukotvorina. Svakih par metara zaustavljaju nas lokalci u želji da nam budu vodiči, neki nas zaustavljaju nudeći nam droge, poput kokaina ili hašiša, a neki nas zaustavljaju kako bi nas jednostavno iskreno pozdravili. U cijelom tom kaosu, potpuno nestajemo i gubimo se…
Nije niti čudno, jer ova se medina prostire na površini od 300 hektara, a broji čak 9500 ulica! Ne pomaže tu čovjeku niti Google maps! Okružuju je 15 kilometara duge zidine, a unutar njih živi oko 100 tisuća ljudi. Riječ je o jednoj od najvećih srednjovjekovnih ‘gradskih srčika’ na svijetu, jednoj od najočuvanijih, ali i najimpresivnijih. Medina je u principu stari grad, ali se ona naprosto ne može usporediti niti s jednim konceptom europskog starog grada. To je labirint, izazov, kaos – sve u jednom. Boje, zvukovi, okusi, iskustva i život. Sve je to medina. Medina u Fezu je ogromna, isprepletena nizom ulica i prolaza i praktički je nemoguće ne izgubiti se barem jednom. Tu se sve doima autohtono i ovdje ljudi žive nama nepojmljivim načinom života. Čovjek ovdje nema osjećaj da razgledava neku turističku atrakciju, već više da se stapa s tim kaotičnim, a s druge strane izuzetno funkcionalnim sustavom.
U nastojanju da posjetimo najstariju štavionicu kože, Chouaru, nakon beskrajnog gubljenja popuštamo jednom od lokalaca i pristajemo da nas odvede tamo. Prošavši kroz dućan prepun kožnih torbica i popevši se preko uskih stepenica, na vrhu zgrade zaplahnjuje nas nepodnošljivi smrad. Iako je većini ljudi ovaj smrad nepodnošljiv, nekome tko je proveo gotovo godinu dana po bolnicama i osjetio svakakve mirise, ovo ne predstavlja toliki problem.
Osim nepodnošljivog smrada i rasprostranjene kože po krovu zgrade, sa vrha se pruža pogled na najstariju i najveću štavionicu kože u gradu. Ona je u funkciji od 16. stoljeća i ovdje ljudi prirodnim putem farbaju sve moguće oblike kože. Razlog smrada je, barem koliko smo mi razumjeli, taj što kožu farbaju golubovim izmetom koji se sakuplja sa krovova zgrada.
Vidjevši štavionicu, nastavljamo lutanje gradom. Osim medine i soukova Fes je poznat i po nizu vjerskih objekata koji nažalost nisu otvoreni za turiste koji nisu muslimanske vjeroispovijesti, kao što je primjerice monumentalna džamija Qarawiyin. Isto tako i kraljevska palača (Dar al-Makhzen) nije otvorena za javnost pa ju možemo doživjeti tek izvana.
Grad Fez je isto tako poznat i po tome što je njegova medina dom najstarijeg sveučilišta na svijetu, Sveučilišta Al Karaouin iz 859. godine. Isto je tako i dom jednog od najstarijih vodenih satova na svijetu, koji se nalazi u zdanju Dar al-Magana iz 14. stoljeća. U Fezu je i dom najvećeg i najstarijeg muzeja u Maroku, muzeja Dar Batha. On se nalazi izvan medine, u kraljevskoj palači u kojoj su živjela tri marokanska kralja. Grad se na nalazi i na popisu svjetske baštine, na koji je uvršten 1995. godine, a poznat je i kao nekadašnja prijestolnica Maroka, mjesto gdje su stoljećima pristizale karavane koje su prolazile kroz Saharu, gdje se robovima trgovalo do 1923.
Bezglavo lutajući uskim ulicama, shvaćamo da ne nalazimo put do našeg riada. Tu nam se nudi jedan dječak kako bi nas odveo do riada, no nakon dvadesetak minuta shvaćamo da nas vrti u krug i da ne dolazimo nigdje. Objasnivši mu kako odustajemo od njegove uloge vodiča, ubrzo stiže njegov „šef“, traži novce i nastaje prepirka. Plativši nepostojeću uslugu nastavljamo dalje i sa zalaskom sunca konačno pronalazimo naš riad. Nevjerojatna je razlika biti na ulici Feza i ući u riad, koji se doista nakon onog kaosa čini kao oaza mira i tišine.
Kako je vrijeme ramazana, ostatak večeri provodimo na krovu riada. Sa njega se pruža pogled na cijeli grad, a poziv na molitvu i trenutak kada cijeli grad pjeva i odzvanja je možda i meni osobno najdraži trenutak boravka u ovom gradu.
Drugi dan našeg boravka u Fezu usporavamo tempo u želji nešto mirnijeg dana od jučer. Tako posjećujemo sjevernu tvrđavu, Borj Nord, izgrađenu 1582. od strane dinastije Saadi, po uzoru na portugalske utvrde iz 16. stoljeća.
2.8.2025
