Dehidracija je, znamo svi, pretjerani gubitak tjelesne tekućine. Voda čini najveću proporciju gradivnih elemenata ljudskog tijela. Unosimo je u tijelo pijenjem i, manjim dijelom, hranom.
Kad jasno osjetimo jaku žeđ to je pouzdani znak je već u tom trenutku organizam u značajnom manjku tekućine. Taj gubitak još neće značajno remetiti njegovo funkcioniranje ali već i sam intenzitet tog osjećaja – žeđi, jasno upućuje na potrebu žurne nadoknade. Interesantno je kako osjećaj žeđi nestaje već nakon prve popijene čaše iako se tekućina, sasvim sigurno, još nije uspjela distribuirati po tijelu!
Važno je doznati kako sve gubimo tekućinu iz tijela. Dakle, osim mokrenjem, znojenjem i stolicom znatne količine tekućine gubimo i na dva gotovo neosjetna načina – samim disanjem i neosjetnim putem preko kože (perspiratio insensibilis). Taj put gubitka tekućine ne osjećamo kao znojenje.
Osobitu pozornost treba posvetiti maloj djeci i starim ljudima. Osjet žeđi, kao mehanizam upozorenja, u njih nije tako jasno izražen kao u mlađih ljudi, ali gubici su i dalje održani. Iako stariji mogu dobro podnositi stanje relativne hipohidriranosti u njih se ono vrlo brzo može pretvoriti u pravu dehidraciju s izraženim znacima smetenosti, glavobolje, usporenosti, katkad mučnine i vrtoglavice pa čak i ozbiljnije neurološke teškoće i ispadi funkcije. Takva su stanja katkad i dramatična ali prolazna ako je dehidracija jedini uzrok.
U uvjetima dehidracije (pa čak i ranije – u duljem stanju hipohidriranosti) češće i lakše nastaju i mokraćne infekcije. Nadalje, u kroničnoj, dakle dugotrajnoj, hipohidraciji nastaju i oštećenja funkcije drugih tkiva i organa. Tako, na primjer, zglobovi nisu dovoljno „podmazani“ pa u takvim okolnostima kretanja „na suho“ dolazi do oštećenja hrskavičnog tkiva. U uvjetima hipohidracije načelno postoji i veća sklonost zgrušavanju (pučki rečeno – „gusta krv“) te povećan rizik tromboembolijskih komplikacija.
Na kraju, zapamtite da čovjek gubi tekućinu i nevidljivim i neosjetnim putevima. Stoga je neobično važno, osobito u ljetnim mjesecima, ne čekati naglu pojavu osjeta žeđi nego kontinuirano uzimati dovoljnu količinu tekućine. Pri tome mislim na 2 litre tekućine dnevno za mlađe i osobe srednje dobi koji su tjelesno aktivni pa su im i gubici veći. Za ljude starije životne dobi, ako srčana funkcija nije teško narušena, potrebno je dnevno popiti 1-1,5 litru vode. Načelno, govorimo o neophodnih 8 čaša dnevno!
4.9.2018
