Fournier gangrena je oblik nekrotične infekcije, polimikrobni nekrotizirajući fascitis u genitalnoj, perinealnoj i perianalnoj regiji. To je vrlo progresivna bolest koja zahvaća kožu i potkožno tkivo.
FG je ujedno i rijetko oboljenje, ali i oboljenje sa visokom stopom smrtnosti. Prvi je opisao bolest Baurien 1764. godine, a dobila je ime po francuskom dermatovenerologu Jeanu Alfredu Fournieru 1883. g. koji je dao detaljan opis kliničke slike oboljenja.
Izvor infekcije u većini slučajeva je: perinealna i genitalna kožna infekcija, anorektalna i urogenitalna trauma, ginekološki pregledi, perinealne ozljede ili intervencije u zdjelici i drugi uzroci. Najčešće izolirani mikroorganizmi su: Escherichia coli, Enteroccocus i Streptoccocus spp, Bacteroides, Klebsiella pneumoniae i Proteus mirabilis.
Rizični čimbenici nastanka FG-a su: šećerna bolest, kronični alkoholizam, različita imunosupresivna stanja, bolesti jetre, maligne bolesti, kronična uporaba kortikosteroida, trauma ili operacije na perigenitalnoj regiji, uretralna ekstravazacija urina, ozljede uretre, parafimoza i rektalne ozljede.
Urogenitalni uzroci nastanka FG su najčešće: striktura uretre, trajna kateterizacija, traumatska kateterizacija, uretralni kamenac, biopsija prostate, vazektomija, umetanje proteze penisa, TVT postupak, odgođeno puknuće tankog crijeva neobladder, intrakavernosno ubrizgavanje kokaina, genitalni piercing. Anorektlni uzroci su: perianalni apsces, rektalna biopsija, analna dilatacija, hemoroidektomija, maligne bolesti rektosigmoida, upala slijepog crijeva i divertikulitis.
Najčešći ginekološki uzrok FG su genitalne ozljede su septički pobačaj, epiziotomija, coital ozljede, obrezivanje genitalija.
Glavne karkteristike FG-a su velika heterogenost u kliničkoj prezentaciji, suptilni nastanak i usporena progresija, brzi nastanak i fulminantni tijek, javlja u starijih muškaraca; rijetko u žena i djece, a započinje kao cellulitis u blizini mjesta ulaza. Zatim se javlja intenzivna bol i oteklina sa sistemskim znakovima infekcije i sepsa sa multiorganskom disfunkcijom. Infekcija se može proširiti tako da su zahvaćeni skrotum i penis, a može se proširiti na prednji trbušni zid sve do klavikule. Testisi su obično pošteđeni i to zbog njihove opskrbe krvlju unutar trbuha, a uključenost testisa sugerira na retroperitonealno porijeklo.
Dijagnoza FG-a postavlja se na osnovu anamneze, fizikalnog pregleda, laboratorijskih nalaza krvi i urina, UZV-a, MSCT-a, MR-a urogenitalnog i probavnog sustava. Diferencijalno dijagnostički dolazi u obzir i treba misliti na cellulitis, strangulationu kilu, skrotalni apsces, streptokokni nekrotizirajući fascitis, vaskularni sindromi okluzije, herpes simplex, gonokokni balanitis, gangrenozna piodermija, alergijski vaskulitis, polyarteritis nodosa.
Zbog svega toga liječenje mora biti agresivno i brzo i sastoji se u hemodinamskoj stabilizaciji bolesnika, primjeni antibiotika širokog spektra, kirurškoj intervenciji – opsežne incizije sa kirurškim debridmanom, dodatni kirurški tretman nakon 24 do 48 sati, zatim višekratno dnevno previjanje (rastvor sa vodikovim peroksidom, izotonične i hipertonične otopine NaCl, jodni preparati). Kod kirurškog liječenja je vrlo važno da su duboki rezovi – incizije sa opsežnom nekrektomijom gangrenoznog tkiva do zdravog tkiva i drenaža zahvaćenog područja.
23.12.2015
