Poštovani, dijete ima 2.5 godine i neobičnog je ponašanja . Dosta je kasnio s motorikom(prohodao sa 15mj,još uvijek je malo šeprtljav, mi smo to pripisivali tome što je veoma visok). Rođen je carski u 41.tt. Sve je bilo ok do 1.godine. Nakon što je pošao u vrtić njegovo se ponašanje uvelike promijenilo, postao je veoma ljutit s čestim tantrumima. Teta je rekla da je on visokosenzibilan, da snažno osjeća sve što se događa oko njega. Imam osjećaj da ga jako sve pogađa. U to sam vrijeme i ja ostala trudna pa mu je sve to možda bio šok . Prestao je jesti (meni se sastoji od nekoliko namirnica, pretežito kuhano, posumnjala sam na senzoriku, ali ne bira određene teksture nego jednostavno ništa izuzev onoga što voli ne želi ni probati). Gestu pokazivanja je razvio s godinom i pol (možda malo ranije), kontakta očima ima ali nije stalan. Razvio je simboličku igru, ali draža mu je igra prebacivanja kamenčića s hrpe na hrpu, slaganje stvari, a manje prava igra. Primijetila sam u zadnje vrijeme da ne voli ići nogama u pijesak, ne voli hodati u moru, kaže da se boji. Zbog svega toga uputila sam se u jedan centar gdje su mu nakon jednog termina dali dijagnozu visokofunkcionalnog autizma uz naznaku da uz terapiju “to neće biti strašno”, on će se izvući. Prilazi drugoj djeci, voli se igrati, nije da se povlači u osamu. Voli se maziti, prepun je ljubavi prema meni i suprugu te mlađem bratu. Samo je tako, malo poseban. Odveli smo ga u centar za autizam gdje su između redaka dali do znanja da sumnjaju u navedenu dijagnozu. Moje je pitanje-može li to ukazivati na nešto drugo te što mi je dalje činiti, kome se obratiti? Može li to sve ipak biti razvojno ili ne treba sumnjati u rezultate ADOS-a?
Hvala na odgovoru, lp

Poštovana,
Zaista je teško bez pregleda dati sugestiju u ovako delikatnoj situaciji. Danas smo svi senzibilizirani na poremećaje iz spektra autizma i dijagnoza se zbog toga vjerojatno postavlja češće nego ranije. Iz ovoga što navodite mogu se uočiti neke naznake kako kažete neobičnog ponašanja, ali njegova želja za interakcijom s drugom djecom i to što rado izražava tople emocije prema članovima obitelji daje naslutiti da situacija nije tako teška. Niste naveli kakav je razvoj govora i razumijevanja? U svakom slučaju, preporučam Vam da nastavite s praćenjem u nekom od centara koji imaju mogućnost multidisciplinarnog pristupa djeci (neuropedijatar, psiholog, psihijatar, fizijatar, logoped, radni terapeut, defektolog….). Iz jedne procjene je često u ovakvim slučajevima teško reći radi li se o nekom od blažih oblika poremećaja iz spektra autizma ili jednostavno o fiziološkoj varijanti razvoja i karaktera djeteta.
Srdačan pozdrav i sretno,
dr M. Lemac