Problemi sa stolicom
Poštovani,
imam jedan problem. Imam problema s probavom, točnije imam stolicu. Svaki puta kada odem na WC osjećam da moram izvršiti stolicu, a ne mogu i kruli mi u trbuhu te ne osjećam glad. Što da napravim da mi se to zaustavi?
Hvala i srdačan pozdrav.
23.4.2020
Odgovara
Irena Matić-Trputec dr.med.Poštovani,
Ukoliko pronađete sebe u tekstu niže, porazgovarajte sa svojim liječnikom o tim tegobama i iskustvima i pokušajte uz neke promjene u svom životu polučiti poboljšanja općeg zdravlja.
Skup simptoma u kojima dominira poremećaj u radu motorike cijele probavne cijevi uz promjene u ritmu stolice i bolove u trbuhu, a bez mogućnosti dokaza bilo koje poznate organske bolesti, zovemo sindrom iritabilnog crijeva. Uz poremećaje u radu crijeva, ne nalazimo nikakvih makro ili mikroskopskih promjena na crijevima, kao ni biokemijskih ili mikrobioloških abnormalnosti. Ključni poremećaj je u pokretljivosti crijeva, katkad udružen sa sličnim poremećajem u radu jednjaka i želuca. Mogu biti posrijedi pojačani pokreti crijeva, a često i rijetki i usporeni. Kad se govori o uzrocima, spominju se mnogi čimbenici, od konstitucionalnih i psihosomatskih do neurohumoralnih, endokrinih i drugih. Konstitucija se spominje kao mogući uzrok, jer se isti poremećaj često ponavlja u nekoliko generacija iste obitelji. Stres povećava aktivnost crijeva uz spazme i učestale stolice, a kod depresije javljaju se sporost i lijenost crijeva uz usporene kontrakcije. Dio bolesnika ima pojačan gastrokolični refleks, a manifestira se brzim nagonom na stolicu odmah nakon obroka, u principu poslije većine obroka. Moderan način života i način prehrane (brza, konzervirana hrana, preosjetljivost na aditive, konzervanse ili druge sastojke hrane) vjerojatno jako utječu na pojavu bolesti. Katkad takvo stanje godinama smatramo funkcionalnim, da bi samo kasnije ipak otkrili da je riječ o, primjerice, celijakiji odrasle osobe ili nepodnošenju mliječnog šećera (laktoze). Jaki grčevi crijeva, koji se ne kreću crijevom normalno, nego najčešće stoje na mjestu, karakteristika su tog stanja. Kod normalnih osoba u mirovanju crijevna se peristaltika smiruje i ima vrlo malo crijevne aktivnosti, a kod osoba sa sindromom iritabilnog crijeva nastavljaju se aktivnosti s nefunkcionalnim grčevima. Jedan od uzroka poremećaja može biti i nedovoljna količina celuloznih vlakana u hrani (celuloza, semiceluloza, pektin i lignin). Prisustvo vlakana u crijevu vrlo je važno zbog mehanizama kojima se u debelom crijevu zadržava dovoljna količina vode. Bakterije u debelom crijevu razlažu celulozu na vodu, ugljični dioksid, metan i masne kiseline kratkih lanaca. Upravo masne kiseline imaju najvažniju ulogu u zadržavanju volumena stolice, jer se ne resorbiraju nego osmotski na sebe privlače vodu. Tipični znaci su kronični zatvor, proljevi i bol u trbuhu. Zatvor je obično uporan, uz stolicu od jednom do dva puta tjedno. Proljevi se mogu javljati u bilo koje doba dana, uz grčeve i bolove u trbuhu. Treba reći da je klinička slika sa zatvorom stolice češća kod žena, a kod muškaraca se daleko češće javlja proljev. Bolesnici često ne lokaliziraju bol nego se žale na bol difuzno, gotovo u cijelom trbuhu, za razliku od bolesnika s vrijedom na dvanaesniku, ili bolesnom gušteračom, žuči ili bubregom, koji prilično precizno lokaliziraju bol koju osjećaju. Tipična je osjetljivost na dodir cijeloga debelog crijevo. Desno, u visini pupka, obično se pipa početni dio debelog crijeva ispunjen zrakom i tekućinom, oba zavoja debelog crijeva pod rebrenim lukovima su osjetljiva, a sigmoidni dio crijeva u lijevom donjem dijelu trbuha napet je i osjetljiv. Nakon nešto čvršćeg pritiska i masaže trbuha, osjetljivost i bol nestaju, što je vrlo karakteristično za ovo funkcionalno stanje, jer u slučaju organske bolesti (tumora, upale i vrijeda ili čira), tegobe se na pritisak pojačavaju. Iako po anamnezi i pregledu bolesnika možemo lako posumnjati na ovo funkcionalno stanje, put do dijagnoze ipak je dug i naporan, prije svega zato što mnoga stanja i organske bolesti mogu oponašati ovaj sindrom. Drugi problem je u tome što nemamo test kojim dokazujemo da je riječ o sindromu iritabilnog crijeva, nego dijagnozu postavljamo tako da moramo isključiti sve druge bolesti i stanja, što dijagnostiku čini opsežnom i skupom. Dijagnostička obrada može uključivati: laboratorijske pretrage, rendgenske pretrage, ultrazvuk cijelog trbuha, endoskopske pretrage i drugo po odluci liječnika. Kad se jednom postavi dijagnoza, treba početi liječenje. Jedan od problema kojem treba ozbiljno pristupiti je psihičko stanje bolesnika, s obzirom na to da su obično napeti i zabrinuti, često zbog straha od maligne bolesti. Kad se dijagnoza postavi nakon kompletne obrade, obradu ne treba više ponavljati, nego samo kontrolirati osnovne laboratorijske nalaze barem jednom godišnje. Promijene li se ili pogoršaju simptomi, potrebno je ciljano ponoviti pretragu koja bi mogla objasniti promjenu simptomatologije. Vrlo su važne preporuke o pravilnoj prehrani i izboru namirnica, ovisno o vodećim simptomima, a u manjoj mjeri mogu se preporučiti i neki lijekovi.
Svako dobro!
Vaše pitanje je odgovoreno.
