Hemangiomi su benigne vaskularne malformacije koje se obično sastoje od mase krvnih žila. Iako se obično nalaze u koži i jetri, ove vaskularne anomalije mogu se pojaviti i u mozgu. Kada su prisutni u mozgu, nazivaju se cerebralni hemangiomi ili intrakranijski hemangiomi. Iako općenito benigni, njihova prisutnost u tako kritičnom organu predstavlja jedinstven izazov.
Vrste cerebralnih hemangioma
Cerebralni hemangiomi se prema karakteristikama dijele na nekoliko tipova:
1. Kavernozni hemangiomi: Ovo su najčešći tip cerebralnih hemangioma. Kavernozni hemangiomi sastoje se od nakupina proširenih krvnih žila ispunjenih krvlju koja se sporo kreće. Obično se nalaze u bijeloj tvari mozga i mogu varirati u veličini. Dok mnogi s kavernoznim hemangiomima ostaju asimptomatski, drugi mogu doživjeti neurološke simptome zbog njihove lokacije i mogućnosti krvarenja.
2. Kapilarni hemangiomi: Rijetki su u mozgu i sastoje se od malih, tijesno zbijenih kapilara. Obično su benigni i često se otkrivaju slučajno tijekom snimanja za druga stanja. Manje je vjerojatno da će kapilarni hemangiomi izazvati značajne kliničke simptome u usporedbi s kavernoznim hemangiomima.
3. Venski hemangiomi (venske malformacije): Venski hemangiomi su drugi oblik vaskularne malformacije koja se nalazi u mozgu. Sastoje se od abnormalnih, proširenih vena i često su smještene u bijeloj tvari mozga. Venski hemangiomi obično su asimptomatski, ali mogu izazvati komplikacije ako puknu ili vrše pritisak na okolno moždano tkivo.
Simptomi
Klinička slika cerebralnih hemangioma može uvelike varirati ovisno o njihovoj veličini, položaju i prisutnosti komplikacija. Mnogi s ovim lezijama mogu ostati asimptomatski tijekom cijelog života, a hemangiom se slučajno otkrije tijekom snimanja radi nepovezanih problema. Međutim, kada se simptomi pojave, mogu biti ozbiljni i opasni po život.
Jedan od najčešćih simptoma povezanih s cerebralnim hemangiomima su epileptički napadaji. Abnormalni protok krvi i mogućnost mikrokrvarenja mogu iritirati moždano tkivo, što dovodi do epileptičke aktivnosti.
Kronične glavobolje, osobito one koje počinju iznenada ili se progresivno pogoršavaju, mogu biti povezane s hemangiomima, osobito ako su veliki ili smješteni u osjetljivim područjima mozga.
Ovisno o položaju hemangioma, pacijenti mogu imati niz neuroloških problema. To može uključivati slabost, obamrlost, poremećaje vida, poteškoće s koordinacijom ili čak kognitivne promjene.
Najznačajniji rizik povezan s cerebralnim hemangiomima je krvarenje. Iako je vjerojatnost krvarenja hemangioma različita, kavernozni hemangiomi posebno su skloni izazvati intracerebralna krvarenja. Krvarenje može dovesti do iznenadnog i ozbiljnog neurološkog pogoršanja, što zahtijeva hitnu medicinsku intervenciju.
Dijagnosticiranje cerebralnih hemangioma obično uključuje kombinaciju kliničke procjene i naprednih tehnika snimanja:
Kako se dijagnosticiraju hemangiomi?
Magnetska rezonanca (MR) je najosjetljiviji način snimanja za otkrivanje cerebralnih hemangioma. Pruža detaljne slike moždanog tkiva i krvnih žila, omogućujući identifikaciju hemangioma na temelju njihova jedinstvenog izgleda.
Kompjuterizirana tomografija (CT)iako je manje osjetljiva od MR-a može biti korisna u otkrivanju kalcifikacija ili akutnih krvarenja povezanih s hemangiomima. Često se koristi u hitnim slučajevima za procjenu krvarenja.
U nekim se slučajevima može upotrijebiti cerebralna angiografija za vizualizaciju krvnih žila i potvrdu prisutnosti vaskularne malformacije. Međutim, ovaj se invazivni postupak danas rjeđe koristi zbog učinkovitosti MR i CT-a.
U određenim slučajevima, posebno kada su prisutni višestruki hemangiomi ili postoji obiteljska anamneza, može se provesti genetsko testiranje kako bi se identificirala sva temeljna nasljedna stanja, kao što su cerebralne kavernozne malformacije.
Koje su mogućnosti liječenja
Liječenje cerebralnih hemangioma ovisi o nekoliko čimbenika, uključujući veličinu, položaj, simptome i rizik od komplikacija.
Za asimptomatske hemangiome, osobito one koji su mali može se preporučiti konzervativni pristup uz redovito praćenje. To uključuje povremeno snimanje radi procjene bilo kakvih promjena veličine ili izgleda.
Antiepileptički lijekovi mogu se propisati za liječenje napadaja povezanih s cerebralnim hemangiomima. U nekim slučajevima, kortikosteroidi ili drugi lijekovi mogu se koristiti za smanjenje upale ili edema koji okružuju leziju.
Kirurško uklanjanje hemangioma može se razmotriti ako lezija uzrokuje značajne simptome ili ako postoji visok rizik od krvarenja. Napredak u neurokirurškim tehnikama poboljšao je sigurnost i učinkovitost ovih postupaka. Međutim, odluka o operaciji mora se pažljivo odvagnuti u odnosu na rizike, osobito kada se hemangiom nalazi u kritičnom području mozga.
Stereotaktička radiokirurgija je neinvazivna opcija liječenja koja daje fokusirano zračenje na hemangiom. To može pomoći u smanjenju lezija i smanjiti rizik od krvarenja tijekom vremena. Često se koristi za hemangiome koji nisu lako dostupni tradicionalnoj kirurgiji.
Dok mnogi cerebralni hemangiomi ostaju stabilni i ne uzrokuju značajne probleme, postoje potencijalne komplikacije kojih bi pacijenti trebali biti svjesni. Krvarenje je najozbiljnija komplikacija cerebralnog hemangioma. Rizik od krvarenja ovisi o vrsti hemangioma, njegovoj veličini i položaju. Posebno kavernozni hemangiomi imaju veću sklonost krvarenju.
Ako hemangiom vrši pritisak na okolno moždano tkivo, može dovesti do progresivnih neuroloških simptoma. To se može manifestirati kao pogoršanje kognitivnih funkcija, motoričkih nedostataka ili drugih neuroloških oštećenja.
Iako kirurško uklanjanje može dovesti do izlječenja, postoji mogućnost recidiva, osobito u slučajevima nepotpune resekcije ili kada su prisutni višestruki hemangiomi.
Cerebralni hemangiomi, iako općenito benigni, predstavljaju složen klinički izazov zbog potencijala za ozbiljne komplikacije, uključujući krvarenje i neurološko pogoršanje. Napredak u slikovnim i kirurškim tehnikama poboljšao je dijagnosticiranje i učinkovito liječenje ovih lezija. Međutim, liječenje cerebralnih hemangioma mora biti individualno, uzimajući u obzir jedinstvene karakteristike bolesnika.
26.8.2024
