Kada je nečije zdravlje ozbiljno ugroženo, pripremite se na maraton, a ne sprint. Vjerojatno nas očekuje putovanje od mnogo koraka i zato je posebno važno brinuti se za stanje svog duha jer će to pomoći i osnaživanju tijela.
Prečesto se opterećujemo raznim neuspjesima, a zdravo za gotovo uzimamo uspjehe. Pa oni se podrazumijevaju, zar ne?
NE!
Nikako se ne podrazumijevaju i gasimo si dio srca kada ih uzmemo zdravo za gotovo.
Prečesto razmišljamo o svemu što još trebamo napraviti, a ne o onome što smo već napravili i što to govori o nama. Prečesto gledamo naprijed, a ne u sebe.
Jer ljudi misle da pokazuju ozbiljnost i predanost prema sebi i osobnom razvoju ako stalno gledaju što još trebaju popraviti u sebi i svom životu. Ali ne.
Ako ne cijenite ono što ste već postigli i gledate samo ono što vam je još preostalo ne pokazujete ozbiljnost i predanost. Pokazujete neznanje!
Jer nećete savladati preostale korake ako niste internalizirali smisao prethodnih, ako se niste osnažili kroz prethodne. Ako se niste napunili samopouzdanjem i zdravom motivacijom zbog toga što ste uspjeli savladati prethodne izazove.
Taj princip vrijedi za sve životne situacije, ali posebno je važan kada se borimo za zdravlje. Jer će biti slabih dana. Doživljavat ćemo poraze. Bit će dana kada ćemo teško prihvatiti svoju stvarnost ili je uopće nećemo moći prihvatiti. Možda će biti dana kada ćemo mrziti i sebe i život i tijelo i Boga i rak ili bilo koju drugu bolest… ma nema tko i što se neće naći na tapeti. Vjerojatno će biti dana kada ćemo se osjećati samo, izolirano, neshvaćeno… Možda će nas i proždirati ljutnja. Čini se da je cijeli svijet nastavio sa životom, a mi smo zakopani u borbi koju nismo očekivali. Možda ćemo se osjećati krivima zbog svega što nam se događa. Možda će nam na neku stvar ići činjenica da velik dio naše okoline ne shvaća što prolazimo. Možda ni mi nećemo imati razumijevanja za sva svoja stanja. Ma… mogao bih navoditi još desetke rečenica, ali sigurno možemo reći da ćemo imati slabih trenutaka, slabih dana, slabih razdoblja. To je normalno.
I baš zato što ćemo sigurno imati slabijih dana, ključno je slaviti sve uspjehe! Male i velike. One koje smo lagano ostvarili i one za koje nam se duša morala oznojiti. Sve.
“Sve što je lijepo kratko traje” ili “Nemoj se previše radovati jer ćeš onda više tugovati” jedne su od glupljih poslovica jer ne polaze samo od bezumne nego i vrlo štetne premise. A ta je da će nas porazi više boljeti ako dublje slavimo uspjehe. A to je apsurdno.
Padovi ne bole više ako padnete s veće visine, već ako se ne pripremite za padove.
A što dublje uživate kada ste na vrhu, kreirate snažnija krila. I onda možete nježnije sletjeti.
Nitko ne može pobjeći životnim porazima. Ali oni doista manje bole ako smo više uživali u pobjedama. Jer ih je lakše staviti uz mudri životni kontekst. Jer lakše podnesemo životne udarce. Jer smo samopouzdaniji. Jer smo uvjereni da ćemo to izgurati. Jer smo čvršći. Jer smo mudriji. Mudrost se razvija upravo na životnim vrhuncima – kada nešto ostvarimo i onda internaliziramo ljepotu onoga što smo ostvarili.
A uspjesi mogu biti razni. Naprimjer, meni se čini da je izvanredno velik uspjeh kada uspijete biti nježniji prema sebi. Ne nužno apsolutno nježni, nego nježniji. I komparativi predstavljaju uspjeh. Ako ste se čitav život pretjerano kritizirali, onda je uspjeh već što ste odbacili takav modus operandi i počeli se mijenjati. Nije mudro čestitati si samo kada postanete sto posto nježni prema sebi nego i u svim etapama razvijanja veće nježnosti prema sebi. Svaka ta etapa je uspjeh!
Uspjeh je kada uspijete nekome oprostiti. Jer znate koliko vas zamjeranje grize iznutra.
Uspjeh je kada smognete snage pogledati se u ogledalo nakon dvostruke mastektomije. Čak i ako još ne možete prihvatiti tu ženu u ogledalu, čak i ako si još niste svoji, ali napravili ste prvi korak i trebate si čestitati na hrabrosti.
Uspjeh je kad osjetite prvu zraku zahvalnosti nakon oluje ljutnje, straha i izbezumljenosti. Iako će ta zraka vjerojatno brzo nestati, ali hej, uspjeli ste! To je sigurno korak u pravome smjeru.
Uspjeh je kada prihvatite nečiju pomoć, a to ne protumačite kao svoju slabost, nego kao bogatstvo jer oko sebe imate ljude koji su spremni i sposobni pomoći.
Uspjeh je kada vam mučnina nakon kemoterapije ili bilo koje terapije traje jedan dan, a prije je trajala dva dana.
Uspjeh je ako se možete samostalno otuširati, a ne osjećate se kao da ste upravo istrčali maraton, a bilo je i takvih dana u prošlim mjesecima.
Proslavite prvu frizuru nakon liječenja. I ona predstavlja uspjeh.
Proslavite prvo ljetovanje nakon terapija.
Posebno obilježite prvi Božić i prvi rođendan nakon svega…
A kada smo već kod toga, možete taj princip zadržati i kada bolest ostavite daleko u prošlosti.
Svaki napredak, ali svaki, u bilo kojem pogledu, zaslužuje slavlje!
Ali baš svaki. Fizički, psihički, u međuljudskim odnosima… Sve, baš sve… I ne mora biti neko spektakularno slavlje. Ne morate svima objaviti da slavite. Ali objavite svom srcu. Dajte high five svome srcu! Slavite ih tako da to vama nešto znači. Možete si u sebi čestitati, možete si nešto pokloniti, možete si napisati pohvalnicu, možete podijeliti radost s nekim za kog znate da uživa u vašoj radosti… Slavlje može biti intimno i vidljivo samo vama. Uostalom, takva se i najdublje ukorijene u nama. Ili može uključivati i druge koji se znaju radovati s vama. Vi ste organizator slavljeničke proslave i nitko to ne može napraviti bolje od vas. Srce, a i imunitet će vam biti zahvalni s tom novom kreacijom vaše tvornice lijekova!
Bruno Šimleša (1979.) autor je 10 knjiga iz područja popularne psihologije i duhovnosti. Po struci je sociolog, a diplomirao je 2003. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prijašnje knjige u kojima je fokus bio na odnosu prema sebi i ljubavi kao što su Ljubavologija i Škola života jedne su od najprodavanijih knjiga u Hrvatskoj i regiji. Njegovi su naslovi objavljeni i u Sloveniji, Srbiji, Makedoniji i Albaniji, a ukupno je prodano više od 200.000 primjeraka. (P)ostati zdrav je njegova prva knjiga s fokusom na zdravlje.
Tema nije odabrana slučajno jer više od 15 godina pomaže oboljelima od raka da se nose sa svim izazovima pa je dio tih iskustava prenio i u ovoj knjizi, ali se oslonio i na zaključke brojnih znanstvenih istraživanja koja dokazuju utjecaj uma na tijelo.
Udruga Sve za nju 2016. godine dodijelila mu je nagradu VAM zbog pomaganja onkološkim pacijentima i senzibiliziranja javnosti za probleme svih koji se bore s rakom. Kao malo dijete liječio se od trombocitopenije na Odjelu dječje hematologije i onkologije. Iz tog vremena pamti poseban odnos s doktorom Tiefenbachom čiji je pristup bio presudan faktor za kreiranje Bruninog odnosa prema zdravlju.
Dvije godine vodio je emisiju Svaki dan, dobar dan na Hrvatskoj televiziji i redovito surađuje s brojnim medijima u Hrvatskoj i regiji. U braku je 14 godina i ponosni je tata predivne dvanaestogodišnjakinje čijoj generaciji želi da se mudrije brine za svoje zdravlje što je glavni cilj ove knjige.
17.12.2024