Inhibitori protonske pumpe (IPP) su skupina lijekova koji smanjuju sekreciju želučane kiseline putem inhibicije H+,K+-ATPaze, protonske pumpe parijetalnih stanica želuca.
Na svjetskom tržištu su dulje od 15 godina, odnosno od 1988. godine kada je prvi registrirani bio omeprazol, te su kao supresori lučenja kiseline, superiorniji od antagonista histaminskim H2 receptora. Trenutno, u Republici Hrvatskoj su registrirana 4 lijeke iz te skupine: omeprazol, ezomeprazol, pantoprazol i lanzoprazol, te djeluju inhibicijskim učinkom na H+,K+-ATPazu.
Iz godine u godinu raste potrošnja ovih lijekova, a do 2000. godine prodaja omeprazola u svijetu je iznosila više od 6 milijardi $, sa godišnjim porastom od 10%. Jedini propisivaniji lijekovi su bili statini.
Kada uzimati IPP?
IPP se dobro apsorbiraju nakon oralnog uzimanja, a iako je vrijeme poluživota ovih lijekova kratko (<2 sata), trajanje inhibicije izlučivanja kiseline je mnogo duže, te može trajati i dulje od 24 sata. Njihova učinkovitost je ograničena ukoliko se uzimaju za vrijeme gladovanja tj. natašte, kada je samo 5% želučane protonske pumpe aktivno, stoga se preporučuje uzimanje neposredno prije jela, jer obrok povećava aktivnost pumpe za 60-70%. Ako se uzimaju jednom dnevno, tada lijek treba uzeti neposredno prije doručka.
Kemijska struktura omeprazola
Koliko su sigurni?
IPP su sigurni lijekovikoji se dobro podnose. Najčešće nuspojave su proljev, glavobolja, abdominalni bolovi, osip, opstipacija, ali se one nasreću vrlo rijetko javljaju. IPP kao i ostali antisekretorni lijekovi uzrokuju porast razine hormona gastrina, koji je obično blažeg stupnja, a razina gastrina se vraća u granice normale unutar 4 tjedna nakon prekida uzimanja IPP. Kao rezultat hipergastrinemije, do sada nije zabilježena povećana indicidencija želučanih karcinoidnih tumora, što ovaj lijek čini sigurnim kod dugotrajnijeg uzimanja.
Koje su indikacije i prednosti?
IPP su indicirani kod gastroezofagealne želučane bolesti, dispepsije, Barrettovog ezofagusa, gastroduodenalnih peptičkih ulkusa povezanih za Helicobacter pylori infekcijom (koriste ste u trojnoj eradikacijskoj terapiji), krvarećih vrijedova, gastopatije i ulkusa povezanih za uzimanjem nesteroidnih antireumatika, Zollinger-Ellison sindroma (gastrinoma).
Održavanje intragastričnog PH iznad 3 je povezano sa cijeljenjem duodenalnih ulkusa, a iznad PH 4 sa cijelnjem želučanih ulkusa i ezofagitisa.
Iako su H2 antagonisti jeftiniji antisekretorni lijekovi, IPP se smatraju sa ekonomskog gledišta povoljniji jer se kraće vremena i rijeđe uzimaju, a osim toga su superiorniji u supresiji lučenja želučane kiseline, cijeljenju sluznice te bolje otklanjaju simptome.
Nove spoznaje
Tenatoprazol, timoprazol i rabeprazol su IPP novije generacije koji za sada još nisu registrirani u Hrvatskoj. Prednost IPP je što se mogu uzimati povremeno „na zahtjev“, dakle kod pojave tegoba što ih čini učinkovitim, ekonomski opravdanim, i sigurnim lijekovima. Dugotrajno uzimanje IPP može dovesti do pojave begignih polipa u fundusu želuca, što se smatra rijetkom pojavom, ali i reverzibilnom, jer polipi nestaju prestankom terapije. Najnovije preporuke kod dugotrajnog uzimanja IPP su uzimanje najniže učinkovite doze, povremeno i na „zahtjev“ korištenje kod pojave dispeptičkih simptoma.
23.12.2015
