Imam 68 g,45 u braku, dva odrasla školovana sina, ne žive u istom mjestu kao ja.
Prije par godina saznala sam da je moj suprug vodio dvadeset godina dvostruki život sa drugom, udanom ženom, s njom ima već odraslu kćer. To je priznao i na sudskom procesu Moj život okrenuo se naopako, svađe iz dana dan, tukao me , intervenirala je i policija.
Nisam napustila obitelj, iako strašno patim, uzimam antidepesive, sanval.U otprilike isto vrijeme preminuli si mi roditelji sa kojima sam bila vrlo bliska. Usprkos lijekova, nastojanja da spasim brak, to mi ne polazi za rukom. Udala sam se iz ljubavi, voljela bih oprostiti mu i zaboraviti, no uzalud, liježem sa mišlju o njemu kao lašcu, prevarantu, promiskuitetnom čovjeku sa bezbroj maski na licu, sramim se odlazim, dolazim. Nemam više snage niti volje za neki život iz početka niti za življenje uopće. Što mi je najbolje učiniti?

Poštovana,

ja Vam ne mogu savjetovati što da odlučite, no za Vas je važno da pokušate razumjeti zbog čega se čvrsto držite nekih stvari i razmišljanja, kao i razloga zbog kojih ste zapravo unutar sebe rastrgani. Nije nam uvijek lako napustiti sliku koju smo stvorili o nekome ili nečemu… Psihoterapijski razgovori nam mogu pomoću u takvom boljem razumijevanju sebe.

Sretno!