Mnogo toga…..!!
Anksioznost – tjeskoba u neograničenim oblicima i količinama, jako prejaki lijekovi, tj. terapije , samoozlijeđivanja, pokušaji suicida u više navrata, strah od svega i svakoga, non stop sam napet i naoružan, napetost cijelog tijela, prekomjerno znojenje ciloga tila , drhtavica, alkoholizam, želim i imam potrebu ubiti barem dvoje do desetak određenih osoba i još više, stalno gubim vid, tj. dioptrije mi se pojačavaju, a ja ne mogu izaći iz prokletog kreveta ni iz moje male sobice, nemam apetit, jedem jednom dnevno, pretežno kasno noću, tj. pretežno oko 1-3h, nemam lijevu nogu, a protezu nisam mijenjao već dvije godine, budim se na svaki zvuk i muhe itd.,ma ima toliko toga da ne znam kad bih se zaustavio. Prije četiri dana sam htio cijeli stan dići u prah i pepeo, svi me krivo gledaju jer sam imao burnu prošlost vezanu uz sve dive svijeta, bio sam uživaoc heroina, ali posljednjih 10-15 godina sam na suptitucijskoj terapiji metadonom i drugim jakim lijekovima, no sve mi je to malo i ne pomaže mi duže vrimena već samo koji par sati, a onda alkohol.
Upomoć vičem godinama, no nitko bivšeg sad sadašnjeg mene ne žele prljati ruke, imam hepatitis c, imao sam, kako se kaže u Splitu cijelu abecedu, otkad sam izgubio nogu samo me jednom i to na moje jako inzistiranje poslala dr……. na Korčulu i to samo 15. dana.
Ma doktorice ja trebam hitne intervencije dok još imam zrno graha u glavi, a memorija mi je od preći i brutalno opakih udaraca direktno po sredini moje ili bolje njihove glave, dobio toliko udaraca da čim se okrenem na drugu stranu “kao mala ribica”zaboravim što sam morao ono uraditi i tako godinama, a o djetinjstvu mom kad bih vam ikada mogao ispričati samo mali dio maltretiranja od polovine mamine obitelji mislim da mi ne bi htjeli vjerovati. Nekim sam osobama počeo pričati pa su se na početku odmah (izbljuvali)!! Nebi to ni kamenu s puta radio, a kamoli djetetu od 4. pa do 13.,godine mog života.
Sada vam se stvarno ispričavam od srca ne mogu više pisati jer mi se trese sve na i u meni, da nemam tog otrova više (pokojnog recimo oca tate).
Ako me želite saslušati ili možda čak i pomoći barem dijelom, veliko hvala no do sada sam u životu ja bio taj koji je davao i još dam, ali više nemam motiva za živjeti… Hvala i bok!!.
12.8.2020
Odgovara
izv. prof. prim. dr. sc. Tihana Jendričko dr. med., specijalist psihijatrijePoštovani,
svakako se radi o teškom i dugotrajnom bremenu koji nosite. U prvom redu problem kojim se trebate baviti jest upravo taj problem ovisnosti koji uključuje i supstitucijsku terapiju. U tom smislu nužno se obratiti psihijatru koji se bavi užim područjem ovisnosti.
Sretno!
Vaše pitanje je odgovoreno.
