Poštovani,prije skoro tri godine,porodila sam mrtvorođenče u 39-om tjednu trudnoće,isti dan kad je umro u meni,osjetila sam i nekako sam se već pomirila sa činjenicom što će mi reći kad dođem taj dan u bolnicu,kao da od šoka sam to prihvatila odmah. Nakon mjesec dana otkrijem ostatak posteljice,kiretaža. Nakon toga počinju preskoci srca,napadi panike,išla sam kod psihologa,neko vrijeme mi je bilo bolje,počela sam ponovno radit,i 2019.sam zatrudnila,rodila djevojčicu. I sad zadnjih dva mjeseca pojavio mi se opet napad panike,osjetim nagomilani stres,zašto nije sve oprano,čisto,dal je beba zdrava,zadovoljna,ja samo razmišljam o bolesti,smrti,počne mi se odjednom vrtit,kao da sam pijana,plitkoća disanja,znoj,gušenje,i odmah pomišljam na infarkt,smrt..Da napomenem,2018.sam napravila i ekg,ergometriju,štitnjača,gastroenterologa,nađena masna jetra,masnoća skočila na 9,zbog stresa,ostali nalazi super.Doktorica mi je preporučila terapiju po potrebi, ja sam popila možda tri kom. U trenutku me smiri i opet strahovi. Preskoci su se prorijedili jedino na promjenu vremena i pred menstruaciju.Da skratim,zašto stalno razmišljam o smrti,bolesti,pogotovo ugrušcima,jer dijete je rođeno mrtvo zbog ugruška na posteljici,i ja sad samo vidim ugruške u tijelu?Kuham bebi obrok,mene odjednom ulovi slabina u rukama,u potiljku glave,ne bol,nego kao neka nelagoda,disanje da ne mogu do kraja udahnut,nego moram se prisilit da zjevnem da ulovim zrak. Smetaju me crtići kad bebi pustim,više taj zvuk,pjevanja,glasnoća,najviše mi paše mir i tišina. Da ne spominjem da se sa mužem svađam,imam ispade bijesa,i to do toga da bi ga lupila,strah me da ne izgubim kontrolu nad bebom kad ju ne mogu umirit.eto,podugi post,al volim detaljno objasnit da mi se ako ikako može pomoći.
Unaprijed se zahvaljujem

Poštovana,

s obzirom na izniman stres koji ste doživjeli nije neobično da Vas muče sve ove smetnje te da ih je potrebno još proraditi. Svakako bih preporučila pregled kod psihijatra i uključivanje u psihoterapiju.

Sretno!