Recentna epidemija infekcije Zika virusom u svijetu izazvala je strah prvenstveno kod stanovništva u zahvaćenim dijelovima svijeta, zabrinutost Svjetske zdravstvene organizacije i ostataka svijeta od nove pandemije do sada blage virusne infekcije koja je često ostajala neprepoznata zbog sličnosti sa drugim virusnim infekcijama poput Dengue ili Chikungunya groznica.
Zika je bolest koju uzrokuje Zika virus koji se prenosi na ljude ubodom zaraženog komarca iz roda Aedes. Bolest je većinom blaga sa simptomima koji traju do tjedan dana. Simptomi su povišena temperatura, osip, bolovi u zglobovima i upala očne spojnice (crvene oči). Najveći strah izaziva još uvijek znanstveno nepotvrđena veza između infekcije Zika virusom i pojave mikrocefalije kod novorođenčadi majki inficiranih ovim virusom u trudnoći i neuroloških komplikacija poput Guillain-Barŕevog sindroma kod odraslih.
Da li je Zika virus novi virus?
Zika virus nije novi virus. Spada u rod Flavivirus i obitelj Flaviviridae, poput denga virusa koje prenose komarci roda Aedes. Prvi put je izoliran kod rhesus majmuna iz šume Zika na području Ugande 1947. godine, zatim je 1948. godine detektiran kod komaraca Aedes africanus u istoj šumi. Prvi slučaj infekcije kod ljudi zabilježen je 1954. godine u Nigeriji. Do 2007. godine Zika virus je endemski prisutan u nekim područjima Afrike i Azije, te je 2007. godine prvi puta identificiran u Južnom Pacifiku na otoku Yap u Saveznim Državama Mikronezije. U listopadu 2013. godine zabilježena je prva epidemija na otočjima i arhipelagu Francuske Polinezije kada je oboljelo oko 11% stanovništva. Većina oboljelih imala je blage simptome bolesti, te zbog ograničenih laboratorijskih mogućnosti za detekciju Zika virusa, blage kliničke slike i sličnosti sa drugim arbovirusnim infekcijama mnogi oboljeli nisu prepoznati.
U svibnju 2015. godine Zika virus pojavljuje se u Brazilu, te se postepeno širi na ostale zemlje Južne i Srednje Amerike.
Prijenos virusa Zika
Virus Zika prenosi se ubodom komaraca iz roda Aedes, prvenstveno azijskih tigrastih komarac Aedes aegypti i Aedes albopictusa koji su aktivni danju, većinom sredinom dana te kasno poslijepodne. Azijski tigrasti komarac posljednjih godina udomaćio se i u nekim dijelovima Europe, prvenstveno oko Sredozemlja, pa i u Hrvatskoj. Stoga postoje mogućnosti prijenosa bolesti u toplim ljetnim mjesecima ako dođe do unosa infekcije od osoba koje su prethodno boravile u državama ili područjima zahvaćenim epidemijom. U prvom tjednu infekcije virus Zika nalazi se u krvi zaražene osobe, te se ubodom inficiranog komarca prenosi na druge osobe. Ostali načini zaraze su sa zaražene majke na dijete preko posteljice ili za vrijeme poroda, spolnim putem u prvim tjednima infekcije i transfuzijom krvnim pripravcima. Bolest se ne prenosi zrakom (kašljanjem, kihanjem, govorom) ili uobičajenim socijalnim kontaktima (rukovanjem, grljenjem, poljupcem, uporabom zajedničkih predmeta).
Simptomi infekcije Zika virusom
U većini slučajeva (80%) zaraženih osoba nema nikakve simptome bolesti. Razdoblje inkubacije obično je od dva do sedam dana. Simptomi bolesti su blagi, traju od 4-7 dana i prolaze spontano. Samo manji broj zaraženih ima povišenu tjelesnu temperaturu, kožni osip, bolove u mišićima i zglobovima, glavobolju i upalu spojnice oka (crvene oči). Smrtni slučajevi nisu zabilježeni, a bolest je najčešće prolazila bez težih komplikacija.
Komplikacije Zika bolesti
Tek 2014. godine u epidemiji u Francuskoj Polineziji je zabilježena povećana učestalost neuroloških komplikacija u odraslih poput Guillain – Barŕeovog sindroma (točnije 73 slučaja GBS na populaciju od 270.000 stanovnika) i urođenih malformacija središnjeg živčanog sustava kod djece. Važno je istaknuti da je Guillain – Barŕeov sindrom (GBS) vrlo rijetka autoimuna bolest perifernog živčanog sustava nepoznatog uzroka najčešće potaknuta akutnim upalnim procesom nastalim nakon preboljele virusne ili bakterijske bolesti, kao što su prehlada, gripa, virusne ili bakterijske infekcije probavnog sustava (najčešće kampilobakter). U samo nekoliko mjeseci tijekom 2015. godine nekoliko zemalja Srednje i Južne Amerike izvještava o povećanoj učestalosti GBS, točnije Brazil 121 slučaj, Venezuela 15 slučajeva, El Salvador 46 slučaja od kojih su 2 sa smrtnim ishodom. Samo u El Salvador u razdoblju od prosinca 2015. do siječnja 2016. godine zabilježio je 46 novooboljelih, dok je prosječan broj oboljelih od GBS od 10-14 na godinu. U Brazilu je kod 62% (26/42) oboljeli od GBS u razdoblju od nekoliko dana do dva tjedna neurološkim simptomima prethodila febrilna bolest sa kožnim osipom slična Zika infekciji. U studenom 2015. godine zdravstveni djelatnici u Francuskoj Polineziji upozoravaju na povećanu učestalost urođenih malformacija središnjeg živčanog sustava kod novorođenčadi rođenih tijekom 2014.-2015. godine. Navedene malformacije su – mikrocefalija (mala glava,opseg glave< 5 percentile), oštećenje moždanog tkiva,nedovoljno razvijeni mali mozak, proširene moždane komore i druge. Istraživanjem se došlo do moguće povezanosti infekcije trudnica Zika virusom u drugom i trećem tromjesečju trudnoće sa navedenim malformacijama. U razdoblju od listopada 2015. do siječnja 2016. godine zabilježeno je 3530 slučajeva urođene mikrocefalije većinom u sjeveroistočnim dijelovima Brazila što je porast od 30 puta u usporedbi s prethodnim godinama. Neka od rođene djece imala su vrlo težak oblik bolesti, a neka su i umrla. Iako još nema čvrstih znanstvenih dokaza o povezanosti Zika infekcije i povećanog rizika rađanja djece s mikrocefalijom virus je dokazan obdukcijom u mozgu preminule djece i u plodnoj vodi PCR metodom. Na Havajima je laboratorijski potvrđena infekcija Zika virusom kod bebe s mirkocefalijom čija je majka tijekom trudnoće u svibnju 2015. godine boravila u Brazilu.
Stoga Svjetska zdravstvena organizacija savjetuje trudnicama i ženama koje planiraju trudnoću izbjegavanje putovanja u zemlje koje su zahvaćene epidemijom.
Dijagnoza i liječenje Zika bolesti
Nekoliko je metoda dijagnoze – detekcija virusne RNA, izolacija virusa i serološke metode. Najpouzdanija je PCR metoda dokaza virusne RNA u kliničkim uzorcima akutno oboljele osobe. To su uzorci sline i mokraće u prvih 3-5 dana bolesti, te uzorci krvi (seruma) u prva tri dana bolesti. Serološka dijagnostika služi za dokaz protutijela u krvi oboljele osobe (anti IgM i IgG protutijela), a dijagnoza akutne infekcije postavlja se dokazom IgM protutijela ili četverostrukim porastom titra IgG protutijela u parnom serumu (nakon 4 tjedna). Nedostatak dokaza IgM protutijela je reakcija unakrsne reaktivnosti sa drugim genetski srodnim flavivirusima.
Budući da nema specifičnog lijeka, liječenje je simptomatsko. Za snižavanje temperature i ublažavanje bolova koriste se antipiretici i analgetici (paracetamol- Lupocet), za ublažavanje svrbeža kože zbog kožnog osipa koriste se antihistaminici (loratadin-Belodin). Primjena acetilsalicilne kiseline i nesteroidnih protuupalnih lijekova (npr. ibuporfen) se ne preporučuje zbog povećanog rizika od krvarenja (hemoragičnog sindroma) i rizika razvoja Reyevog sindroma kod djece.
Sprječavanje infekcija Zika virusom
Budući da ne postoji cjepivo i specifičan lijek protiv Zika virusa glavni način sprječavanja infekcije je smanjenje populacije komaraca mjerama poput zaprašivanja i osobne zaštitne mjere smanjivanja kontakta između komaraca i čovjeka.
Preventivne mjere dezinsekcije za suzbijanje komaraca potrebno je planirati i provoditi na vrijeme za što je odgovorna lokalna zdravstvena politika, te redovito uklanjanje vode iz otvorenih spremnika poput kanti, bačvi, posuda za cvijeće jer je ustajala voda pogodan milje za razvoj ličinki komaraca u odrasle jedinke za što je odgovorno stanovništvo.
Osobne zaštitne mjere su:
- upotreba sredstava za odbijanja komaraca (repelenata) tijekom cijelog dana,
- nošenje odjeće dugih rukava i dugih nogavica, svijetle boje,
- boravak u klimatiziranim prostorima ili sa zaštitnim mrežama na prozorima i vratima te
- uporaba mreža za komarce na krevetima.
- Preporuke za putnike u epidemijska područja
Prije odlaska u epidemijska područja potrebno je provjeriti da li postoji rizik prijenosa infekcije. Trudnicama i ženama koje planiraju trudnoću preporučuje se odgoda puta ako nije nužna. Za vrijeme boravka u rizičnim područjima važno je provoditi osobne zaštitne mjere: uporaba repelenata, nošenje odjeće dugih rukava i nogavica, boravak u klimatiziranim prostorima, uporaba zaštitnih mreža oko kreveta.
Trudnice nakon povratka iz rizičnih područja moraju se pojačano nadzirati kod ginekologa, osobe koje razviju simptome nakon povratka iz rizičnih područja moraju se javiti liječniku te provoditi pojačane mjere zaštite od uboda komaraca kod kuće i u bolnici kako bi se spriječilo širenje infekcija na domaće komarce i dalje na ljude. Dobrovoljni darivatelji krvi ne bi smjeli davati krv 14 dana nakon povratka iz rizičnog područja.
1.3.2016
