Jaka želja za slatkim, u čemu je problem?
Pozdrav,
Imam vec godinama jaku zelju za slatkim, toliko jaku da nikako ne mogu sebe zaustaviti, ponekad zivim samo od slatkog.. imam 20 godina. I vec 5 godina probleme sa stolicom, zatvorom, jednom mjesecno proljevom koji traje 1 dan, grcevima i ponekad mucnina mda rijetko.
Krvna slika uredna, stitna uredna. O cemu je problem?
19.10.2020
Odgovara
prof. dr. sc. Darija Vranešić Bender klinička nutricionistkinja, viša znanstvena suradnicaPoštovana,
Vrlo vjerojatno se kod vas radi o jednom obliku ovisnosti odnosno žudnji za slatkim okusom.
Kaže se da ovisnosti predstavljaju najteže bolesti današnjice i pritom se obično misli na alkoholizam, narkomaniju i pušenje. Do nedavno se ovisnost o hrani nije razmatrala kao ozbiljna znanstvena hipoteza, iako postoji jasna poveznica između debljine i emocionalnog prejedanja odnosno patološkog uživanja u prekomjernim količinama određenih vrsta namirnica. Sve je više dokaza da kognitivni, hedonistički i emocionalni procesi imaju važne uloge u unosu i potrošnji energije odnosno energetskoj ravnoteži koja igra važnu ulogu u pojavi debljine. Neki se znanstvenici danas već odvažuju i na korištenje pseudoznanstvenog termina „drogiranje“ hranom što može zvučati poprilično šokantno.
Hranjenje je hedonističko iskustvo. Upravo stoga, prekomjeran unos hrane ili odabir specifičnih, umjetno proizvedenih namirnica povezuje se s ovisničkim ponašanjem.
Iako je uzrok razvoja debljine multifaktorski, jasno je da prekomjeran unos hrane igra temeljnu ulogu. Kada prejedanje postane kompulzivno i izvan kontrole može se klasificirati kao „ovisnost o hrani“, pojam koji nosi značajne kliničke i znanstvene kontroverze. Koncept ovisnosti je kompleksan, a taj proces uvijek uključuje kompulzivni uzorak korištenja teke tvari usprkos negativnim zdravstvenim i socijalnim posljedicama. Ovisnost o hrani ili točnije, ovisnost o određenim sastojcima hrane, može se opisati kao i druga ovisnička ponašanja. I hrana i droga tijekom vremena razvijaju toleranciju pa su potrebne veće količine da bi se postigla ili održala intoksikacija ili sitost.
Jasnoj poveznici između djelovanja hrane i droga doprinijela je i spoznaja kako se dijelovi mezolimbičkog dopaminskog sustava ili centra za ugodu aktiviraju unosom određenih vrsta hrane. Posebno je jasno utvrđen utjecaj na hipokampus, dio limbičkog sustava povezanog sa emocijama i dugoročnim pamćenjem. Potvrđen je i utjecaj hrane na neurotransmiter dopamin, koji čini sastavni dio sustava nagrađivanja. Endogeni opijati, još jedna skupina igrača u sustavu nagrađivanja, također se aktiviraju u prisustvu droge i hrane – posebice slatke hrane.
Poznato je da svaka osoba koja je izložena drogi ne postaje ovisnik, a slično ne postaje svako tko je izložen visokokaloričnoj, masnoj i slatkoj hrani ovisnik o hrani ili emocionalni kompulzivni izjelica. Razlike u sklonosti mogu se djelomično pripisati genetskoj predispoziciji i adaptacijama mozga na prekomjerni unos. Podložnost tom poremećaju potječe i od nekih obilježja osobnosti, primjerice, pretile osobe osjetljivije su na nagradu i kažnjavanje i češće su impulzivne. Za te osobe, pokretač unosa hrane nije tek fiziološki osjet gladi jer za njih ukusna hrana potiče ugodu i smanjuje bol slično kao druga sredstva ovisnosti. Također, istraživanja su pokazala kako se prekomjerne količine masne i slatke hrane koriste kao utjeha ili „lijek“ za negativna emocionalna stanja poput depresije, anksioznosti, usamljenosti, dosade, ljutnje ili međuljudskih konflikata.
Stoga, ako nikako ne možete kontrolirati vašu žudnju prema slatkom, obratite se za pomoć psihologu s kompetencijama u kognitivno-bihevioralnoj terapiji.
Vaše pitanje je odgovoreno.
