Od 16.01.2010 boravila sam na intenzivnoj njezi na Jordanovcu zbog sljedećih simptoma;jakog zaduha kod napora,probadajući bolovi u lijevom prsištu i iza prsne kosti,napisali su da sam bila dispnoična i tahipnoična već pri govoru. Usta su mi bila ljubičasta. U bolnici mi je napravljena scintigrafija pluća . U nalazu su obostrano vidljivi višebrojni opsežni izljevi perfuzije,te je zaključak da se radi o obostranoj tromboemboliji pluća. EKG difuzne smetnje repolarizacije opterećenje desne klijetke. UZV srca;pulmonalna hipertenzija srednje teškog do teškog stupnja s posljedičnom umjerenom dilatacijom desne klijetke (60mmHg). Uz to sam imala i pneumoniju te sam dugogodišnji astmatičar. Uvedena je antikoagulantna terapija peroralnim antibioticima i varfarin tabletama. Otpuštena sam 08.02.2010 uz terapiju 1 tableta varfarina,seretide dicus,spiriva. Čekam na collor doppler donjih ekstremiteta i zdjelice i pregled hematologa. Ja svaki dan izlazim van u kraće šetnje, i penjem se na četvrti kat. Imam 44 godine i živim sama s kćerkom koja studira. Pitanje,jako me je strah kada izlazim van pa čak i kad spavam jer uvijek mislim da će se nešto dogoditi,daću se ugušiti i doživjeti one iste strahote kroz koje sam već prošla. Molila bi da mi odgovorite na pitanje što ustvari smijem fizički radi,tj. koliki i kakav mi smije biti opseg kretanja?

Sada je već prošlo više od mjesec dana od otpusta iz bolnice. Nakon liječenja plućne embolije vrlo je važna atikoagulantna terapija uz redovitu kontrolu PV/INR. Vrijednosti PV/INR moraju biti u terapijskim granicama, te se prema tim nalazima određuje doza lijeka (Varfarina). 

Što se tiče tjelesnog napora poželjan je lagani tjelesni napor, lagane šetnje po ravnom, mislim da bi Vam bilo dovoljno pola sata do 45 minuta lagane šetnje po ravnom. Kasnije će šetnje moći biti i duže. Uz adekvatnu terapiju i pridržavanje savjeta liječnika manja je vjerojatnost da se opte ponovi plućna embolija. Tako da nema opravdanog razloga za Vaš veliki strah od recidiva bolesti.