Isječak iz knjige, uz pravo prenošenja na zdravobudi portalu: (P)OSTATI ZDRAV
Svi smo više puta čuli izreku “Ljubav liječi”, a ona toliko jednostavno klizi s jezika da nisam siguran jesmo li promislili njezino istinsko značenje.
Mislim da bi najpreciznije bilo tvrditi da ljubav pomaže u liječenju jer naravno da ishod liječenja ovisi o učinkovitosti medicinskog tretmana, kao i o međuutjecaju svih drugih faktora koji se odnose na stil života. Ali definitivno smatram da ljubav može osnažiti nečije iscjeljenje. I nije riječ samo o zgodnoj metafori. Ljubav doslovno osnažuje naš imunitet, a to nam pomaže u iscjeljenju i, na svu sreću, imamo dosta znanstvenih dokaza za tu tvrdnju.
Jedno takvo objavljeno je 2011., a vodio ga je američki psihijatar W. W. IsHak sa suradnicima. U njemu su potvrdili da bliskost i pokazivanje ljubavi otpušta oksitocin, tzv. hormon ljubavi. A on ne potiče samo sveopći osjećaj blagostanja i unutarnjeg mira, već i reducira osjećaj straha. Dakle, ljubav i iskazivanje bliskosti uzrokuju pozitivne endokrinološke, kao i psihološke promjene koje onda mogu osnažiti imunosustav.
Svjedočio sam tome u bezbroj navrata tijekom ovih petnaestak godina rada s onkološkim pacijentima. Osjećaj da smo voljeni (ali i da volimo sebe), da imamo podršku, da nas netko razumije dramatično povećavaju šanse za oporavak.
Pogotovo ako ljubav i podršku ne vrednujemo samo ako je dobijemo od određenih ljudi i na određen način.
Naime, vrlo često se dogodi da ljubav i podršku ne primimo od onih od kojih ih očekujemo ili na način na koji očekujemo i onda ne cijenimo ljubav koju primimo s neočekivanih adresa ili na neočekivan način. A to je vrlo opasna i štetna zamka. Jer ljubavi je svejedno kako uđe u naše srce. Oksitocinu je svejedno kako uđe u naš krvotok. Ali nama ponekad nije. Mi obično više cijenimo ljubav od roditelja ili partnera nego od poznanika ili Facebook prijatelja. I razumljivo je zašto je tome tako jer naravno da nam je prirodnije primiti ljubav od ljudi s kojima smo proveli veći dio života, ali želio bih to preispitati.
Jer važno je znati da je vašem srcu doista svejedno kako i od koga dobiva potvrdu vrijednosti i ljubav!
Ljubav je ljubav. I činjenica je da nam ponekad poznata okolina neće znati dati ono što nam je potrebno kad obolimo, ali ćemo podršku i razumijevanje možda dobiti od terapeuta ili neke osobe koju znamo samo preko društvenih mreža ili grupe podrške. A njihovu ljubav i podršku ne smijemo omalovažavati samo zato što nije stigla s priželjkivanih adresa. Jer svaka vrsta ljubavi, od koga god dođe, pozitivno djeluje na naš imunitet, osim ako je mi ne omalovažimo.
Ne mogu ni početi prepričavati sve razgovore s razočaranim ženama koje ljubav i podršku nisu dobile od mame ili šefice ili partnera ili brata, ali jesu od sestre ili prijateljice ili terapeuta… I onda ne upiju ljepotu te ljubavi i podrške koju su dobile, već se osjećaju loše zbog one koju nisu. Da govorimo jezikom hormona, luče previše kortizola zbog razmišljanja o ljubavi koju nisu dobile što im stvara stres, a ne luče dovoljno oksitocina zbog ljubavi koju jesu dobile jer je jednostavno ne cijene dovoljno. I sada već znamo da nije važno samo ono što radimo ili ono što nam se dogodi, nego naše shvaćanje toga što radimo ili što nam se dogodilo.
Vaš doživljaj nekog iskustva uvijek će biti točka na i bilo kojeg iskustva!
I zato vas molim da svim srcem prihvatite svaku kapljicu ljubavi, podrške i razumijevanja koje primite. Neovisno od koga i u kojem obliku. Od znanih i neznanih, od ljudi s kojima ste već dugo bliski i onih s kojima prije niste bili bliski, od očekivanih i neočekivanih izvora. Svaka kapljica ljubavi i svako zrno podrške i razumijevanja mogu biti predivno moćni saveznici u borbi za zdravlje.
To potvrđuje i istraživanje američke psihijatrice Karen L. Weihs, specijalizirane za pružanje psihosocijalne pomoći oboljelima od raka. Ona je sa suradnicima istraživala važnost podrške osoba s kojima ne živimo, što isključuje članove obitelji. I utvrdila je smanjen postotak mortaliteta s povećanim brojem i kvalitetom takvih odnosa jer ponavljam – našem je srcu svejedno od koga primi ljubav i podršku.
Naravno da se ne može utvrditi kauzalitet jer ljubav i podrška koju primamo tek su jedan od faktora koji utječu na iscjeljivanje. Kada bismo bili jednostavnija bića i kada bi odnos uma i tijela bio jednostavniji, mogli bismo točno utvrditi da će određena količina ljubavi ili određen broj međuljudskih odnosa uzrokovati iscjeljenje, no budući da smo ipak osjetno kompleksniji, možemo samo utvrditi da ljubav, podrška i razumijevanje pozitivno djeluju na iscjeljenje – ili na manji postotak smrtnosti ili na dulje preživljavanje. Jer jačaju imunitet.
Jedno od starijih, ali vrlo vrijednih istraživanja iz 1979. godine vodila je američka epidemiologinja Lisa F. Berkman, zajedno sa suradnicima. Utvrdila je da je korelacija između odnosa s osobama iz naše društvene mreže (koji nam pružaju ljubav i podršku) i mortaliteta čak jača nego mortaliteta i socioekonomskog
statusa ili pak dokazanog štetnog ponašanja kao što su pušenje, prekomjerna konzumacija alkohola ili pak nedostatna fizička aktivnost.
To nikako ne znači da bismo trebali zanemariti fizičku aktivnost ili da pušenje nije štetno, već samo da ne bismo trebali zanemariti psihičku i emocionalnu aktivnost te njegovanje povezanosti s okolinom. Trebali bismo se pitati kako naš duh utječe na tijelo, umjesto da se bavimo samo vanjskim faktorima koji utječu na tijelo. Naime, zdravlje ovisi i o jednom i o drugome pa bi nam cilj trebao biti i da se mudro odnosimo prema svome tijelu, ali i prema svome duhu jer će se stanje duha manifestirati i na tijelo!
Kad sam o tome pričao s oboljelima, često sam znao navesti da ljubav, osjećaj podrške i razumijevanja osiguravaju dodatne šihte našoj unutarnjoj tvornici lijekova. Zamislite to kao da stotine radnika proizvode sve one iscjeljujuće hormone koji osnažuju imunitet. Slikovito sam to izrazio da svaki trenutak istinske bliskosti ili osjećaj da nismo sami proizvede bočicu dopamina koja odlazi u našu krv i pomaže iscjeljenju. Svaki trenutak razumijevanja stvori malo serotonina, a svaki trenutak bliskosti ubrizga malo oksitocina u naš krvotok, a sve to itekako osnažuje naš imunitet. Naravno, možemo tu iscjeljujuću snagu koristiti i prije nego što se razbolimo tako da se lakše othrvamo svim štetnim utjecajima. Ali kada obolimo, posebno je važno napraviti sve što možemo da tijelu olakšamo povratak zdravlju.
Tako da svaku ljubav, ali baš svaku ljubav, svako razumijevanje, svako priznavanje naše vrijednosti, svaki oblik podrške koju primimo trebamo uzdignuti do najviših razina. Čak i kada dolazi od neočekivanih izvora i na neočekivan način. Sve to našoj unutarnjoj tvornici lijekova omogućava snažnije kreiranje iscjeljujućih bioloških procesa što će rezultirati smanjivanjem količina kortizola, primjerenom oksidacijom krvi, smanjivanjem upalnih procesa, angažiranijim limfocitima…
Da, ljubav pomaže u liječenju!
LITERATURA:
IsHak, W. W., Kahloon, M., Fakhry, H.: Oxytocin role in enhancing well-being: a literature review. Journal of Affective Disorders. 2011 Apr;130(1-2):1–9. Dostupno na: https://doi.org/10.1016/j.jad.2010.06.001
Weihs, Karen L., Simmens, Samuel J., Mizrahi, Joan, Enright, Timothy M., Hunt, Martha E., Siegel, Robert S.: Dependable social relationships predict overall survival in Stages II and III breast carcinoma patients, Journal of Psychosomatic Research, Volume 59, Issue 5, 2005, 299–306, ISSN 0022-3999. Dostupno na: https://doi.org/10.1016/j.jpsychores. 2004.12.002.
Berkman, L. F., Syme, S. L.: Social networks, host resistance, and mortality: a nine-year follow-up study of Alameda County residents. American Journal of Epidemiology. 1979 Feb;109(2):186–204. Dostupno na: https://doi.org/10.1093/oxfordjournals.aje.a112674
Bruno Šimleša (1979.) autor je 10 knjiga iz područja popularne psihologije i duhovnosti. Po struci je sociolog, a diplomirao je 2003. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prijašnje knjige u kojima je fokus bio na odnosu prema sebi i ljubavi kao što su Ljubavologija i Škola života jedne su od najprodavanijih knjiga u Hrvatskoj i regiji. Njegovi su naslovi objavljeni i u Sloveniji, Srbiji, Makedoniji i Albaniji, a ukupno je prodano više od 200.000 primjeraka. (P)ostati zdrav je njegova prva knjiga s fokusom na zdravlje.
Tema nije odabrana slučajno jer više od 15 godina pomaže oboljelima od raka da se nose sa svim izazovima pa je dio tih iskustava prenio i u ovoj knjizi, ali se oslonio i na zaključke brojnih znanstvenih istraživanja koja dokazuju utjecaj uma na tijelo.
Udruga Sve za nju 2016. godine dodijelila mu je nagradu VAM zbog pomaganja onkološkim pacijentima i senzibiliziranja javnosti za probleme svih koji se bore s rakom. Kao malo dijete liječio se od trombocitopenije na Odjelu dječje hematologije i onkologije. Iz tog vremena pamti poseban odnos s doktorom Tiefenbachom čiji je pristup bio presudan faktor za kreiranje Bruninog odnosa prema zdravlju.
Dvije godine vodio je emisiju Svaki dan, dobar dan na Hrvatskoj televiziji i redovito surađuje s brojnim medijima u Hrvatskoj i regiji. U braku je 14 godina i ponosni je tata predivne dvanaestogodišnjakinje čijoj generaciji želi da se mudrije brine za svoje zdravlje što je glavni cilj ove knjige.
14.3.2023
