Mislim da danas više nitko iole upućeniji ne sumnja da dugoročno izlaganje intenzivnom stresu oslabljuje imunitet. To je područje toliko istraženo i vjerujem da je i šira javnost izvanredno dobro informirana pa nemam potrebu navoditi previše istraživanja. Krenut ćemo s jednim od ranijih iz 1991. godine koje je objavljeno u New England Journal of Medicine. U istraživanju je sudjelovalo 420 žena i muškaraca koji su se razlikovali po različitim kriterijima, između ostalog i po razini stresa, a htjelo se vidjeti utječe li stres na imunitet pa su dio ispitanika izložili prehladi. Naravno, postojala je kontrolna grupa koja je koristila sprej za nos samo s fiziološkom otopinom, dok se u spreju za nos druge grupe nalazio i virus obične prehlade. I pretpostavljam da možete zaključiti što se dogodilo…

Ispitanici s niskom razinom stresa dulje su se vremena mogli othrvati prehladi i imali su blaže simptome za razliku od ispitanika čija su tijela i psiha bili pod stresom. Ta razlika nije uočena kada su se u obzir uzeli drugi faktori – razlika žena i muškaraca, obrazovanje, bračni status… Samo je razina stresa bila presudni faktor za toliko različiti ritam razvijanja prehlade pa onda i podnošenja simptoma.

Ovaj je zaključak potvrđen i kod brojnih drugih oboljenja, mnogo ozbiljnijih od obične prehlade. Meni se čini da vrijedi za sve, od prehlade i respiratornih virusa pa čak i do raka. Nebrojeno sam puta svjedočio da ljudi s manjom razinom stresa imaju blaže simptome kemoterapije, brže se oporavljaju, a i postotak izlječenja je veći. Kao što ističe Kelly Turner u svojoj knjizi Radical Remission, nemoguće je znanstveno potvrditi da stres uzrokuje rak jer bi bilo neetično jednu grupu ljudi staviti pod intenzivan stres samo da provjerimo bi li se rak razvio brže kod njih. Ali ono što sigurno znamo i što je potvrđeno stotinama znanstvenih istraživanja jest da stres oslabljuje imunitet, a to naravno utječe na borbu protiv raka, kao i bilo koje druge bolesti.

Upravo je to ustanovio indijski znanstvenik Dipak K. Sarkar koji više od 20 godina predaje na slavnom Sveučilištu Rutgers. Zajedno sa suradnicima istraživanje je proveo 2012. godine i ustanovili su da “stresni događaji mogu utjecati na širenje raka pa i metastaza preko živčanog, endokrinog, odnosno imunosnog sustava.

To je potvrdilo i istraživanje iz 2004. godine koje je sa suradnicima provela američka klinička psihologinja Bonnie A. McGregor koja je doktorat stekla upravo na području zdravstvene psihologije. U istraživanju su sudjelovale žene koje boluju od raka dojke i htjelo se otkriti kako stres utječe na njihovu zdravstvenu situaciju. One koje su prošle desetotjedni tečaj o uspješnijem nošenju sa stresom imale su povećani broj bijelih krvnih zrnaca u odnosu na pacijentice koje nisu prošle taj tečaj. Leukociti su obrambeni odred koji nas štiti od bolesti i želimo da zbiju svoje redove kad se suočavamo s rakom, ali i bilo kojom drugom bolešću.

Upravo zbog neupitnih dokaza o negativnom utjecaju stresa, u brojnim znanstvenim istraživanjima i knjigama raspravlja se samo o negativnom učinku kortizola, no važno je znati da on može i pozitivno utjecati na nas. Što je dulje u našem tijelu i što ga je više, to će učinak biti negativniji. No kortizol može imati i pozitivan učinak kada je riječ o kratkoročnom stresu koji osjećamo satima, maksimalno danima… Istraživanja su pokazala da kratkoročni stres može pomoći u postoperativnom oporavku ili kod reakcije na cijepljenje, a postoje indikacije da može osnažiti obrambenu spremu našeg imuniteta čak i kod nošenja s opasnijim bolestima pa i borbe s rakom. Literature koja to potvrđuje je mnogo, no za početak možete poslušati TED govor psihijatra Firdausa S. Dhabhara koji je karijeru posvetio upravo utjecaju stresa na imunitet. On vrlo jasno razlikuje pozitivan učinak kratkoročnog stresa za razliku od onog o čemu se češće govori i piše, a to je negativan učinak dugoročnog izlaganja stresu.

Jer problem nije u kratkotrajnom stresu koji nam pomaže da se suočimo s realnim izvorom opasnosti zato što on ima svoju evolucijsku korist. Problem je u dugoročnom stresu kojem je izložen sve veći broj ljudi u modernim društvima i zato bismo trebali napraviti sve što možemo da ga osvijestimo, a onda i smanjimo koliko god je to moguće. Naš će nam imunitet biti zahvalan.

Bruno Šimleša (1979.) autor je 10 knjiga iz područja popularne psihologije i duhovnosti. Po struci je sociolog, a diplomirao je 2003. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prijašnje knjige u kojima je fokus bio na odnosu prema sebi i ljubavi kao što su Ljubavologija i Škola života jedne su od najprodavanijih knjiga u Hrvatskoj i regiji. Njegovi su naslovi objavljeni i u Sloveniji, Srbiji, Makedoniji i Albaniji, a ukupno je prodano više od 200.000 primjeraka. (P)ostati zdrav je njegova prva knjiga s fokusom na zdravlje.

Tema nije odabrana slučajno jer više od 15 godina pomaže oboljelima od raka da se nose sa svim izazovima pa je dio tih iskustava prenio i u ovoj knjizi, ali se oslonio i na zaključke brojnih znanstvenih istraživanja koja dokazuju utjecaj uma na tijelo.

Udruga Sve za nju 2016. godine dodijelila mu je nagradu VAM zbog pomaganja onkološkim pacijentima i senzibiliziranja javnosti za probleme svih koji se bore s rakom. Kao malo dijete liječio se od trombocitopenije na Odjelu dječje hematologije i onkologije. Iz tog vremena pamti poseban odnos s doktorom Tiefenbachom čiji je pristup bio presudan faktor za kreiranje Bruninog odnosa prema zdravlju.

Dvije godine vodio je emisiju Svaki dan, dobar dan na Hrvatskoj televiziji i redovito surađuje s brojnim medijima u Hrvatskoj i regiji. U braku je 14 godina i ponosni je tata predivne dvanaestogodišnjakinje čijoj generaciji želi da se mudrije brine za svoje zdravlje što je glavni cilj ove knjige.